Gdje je nestao entuzijazam kod mladih ljudi? Nedavno sam razmišljala o tome kako smo mi odrastali. Naše je društvo bilo neraskidivo vezano uz umjetnost, udruge i projekte koji su se pokretali isključivo na pogon čistog entuzijazma. Nismo pitali za novac; davali smo vlastitu energiju, slobodno vrijeme, pa i zadnji džeparac da bismo stvorili nešto svoje. Prostor udruge nam je bio drugi dom. Sami smo ga farbali, popravljali i kupovali opremu bez kalkulacije isplati li se to. Na kraju se uvijek isplatilo – nekad kroz novac koji bi kasnije došao, ali puno češće kroz onaj osjećaj kad ti publika zaplješće, a ti znaš da si to napravio svojim rukama.
Danas? Danas je situacija, većinom u gradovima, blago rečeno, drugačija.
Prvo pitanje: Koliko sam plaćen?
Pokušajte danas predložiti grupi mladih da se zajednički uredi neki prostor za njihovo druženje. Prvo pitanje koje ćete čuti u većini slučajeva nije „Kada krećemo?“, nego „Koliko ću biti plaćen za to?“. Čak i kada se radi o prostoru koji je namijenjen njima, u kojem će oni provoditi vrijeme, prevladava osjećaj da je svaka fizička aktivnost usluga koja mora imati trenutni financijski ekvivalent.
Naravno, nisu svi takvi, ali transakcijski mentalitet je postao standard. Problem je što takav pristup kratkovidan.
Od udruge do odvjetničkog ureda
Promatrajući ljude iz svog kruga, vidim jasnu korelaciju. Oni koji su u mladosti svjesno ulagali energiju u „više ciljeve“, oni koji su gurali projekte bez obzira na to jesu li taj tren plaćeni, danas su najuspješniji sudionici našeg društva. Postali su vrhunski doktori, odvjetnici, glumci u profesionalnim kazalištima i lideri u velikim organizacijama.
Zašto? Zato što su kroz volontiranje i entuzijazam naučili najbitnije vještine:
Aktivaciju energije: Kako pokrenuti sebe i druge kad nema vanjskog poticaja.
Širu sliku: Razumijevanje da je proces ulaganja važniji od trenutnog „hita“ na bankovnom računu.
Vlasništvo nad rezultatom: Kad sam pofarbaš zid, taj prostor poštuješ. Kad ti netko plati da ga pofarbaš, on ti je samo posao koji želiš što prije odraditi.
Zamka sitnog novca
Ljudi koji u mladosti traže sitan novac za svaki mali trud, najčešće na tom nivou i ostanu. Ako tvoj mozak radi isključivo na principu „usluga-isplata“, nikada nećeš razviti sposobnost da stvaraš novu vrijednost.
Pitam se, kako će današnje generacije razviti svoje prave potencijale ako sve gledaju kroz prizmu instant zarade? Društvena događanja i udruge su bili laboratoriji karaktera. Bez njih, mladi ostaju uskraćeni za ono najbitnije – sposobnost da preokrenu svemir svojom voljom, a ne tuđim proračunom.
Zato, draga djeco, ispustite mobitele, uzmite kist i napravite nešto za sebe i druge besplatno. Vidjet ćete da je to najvrjednija investicija koju ćete ikada napraviti.