U organizaciji Općine Lokve, 23. studenog 2024. održana je manifestacija Noć spilja u Lokvama. Nakon zabavnog programa za djecu i puštanja lampiona, grupe su kretale organizirano, svakih 15 minuta, u noćni obilazak spilja. Ukupno je bilo pet grupa po 50 posjetitelja. Svaka grupa imala je svog vodiča i svoju boju. Mi smo bili četvrta, ružičasta grupa, pa smo dobili svjetleće narukvice radi lakšeg prepoznavanja u mraku. Uz narukvice, mogli smo odabrati baklju ili fenjer. S obzirom na to da smo mlatarali tim bakljama, brzo smo ih istrošili, pa su nam pojedinci s naglavnim lampicama postali jedino svjetlo u mraku.
Uspon na Lokvarsku kalvariju: Test kondicije
Naša vesela grupa se od početka dobro zabavljala. Iako se nismo poznavali, brzo smo počeli razgovarati i šaliti se. Sve je izgledalo jednostavno dok nije počeo uspon po Lokvarskoj kalvariji. Trebali smo ostati bez daha zbog ljepote tog kraja, ali s obzirom na mrak, ostajali smo bez daha isključivo zbog uzbrdice i manjka kondicije.
Prije prve postaje, Dimnjačareve spilje, odmorili smo se uz logorsku vatru. Tamo nas je dočekao glumac obučen kao Riđan, lik iz „Kapelskih kresova“. Kad su ga djeca pitala gdje je Dimnjačar, objasnio je da on upravo vodi prethodnu grupu. Shvatili smo tada da ovo nije obično „minglanje“, nego pravi noćni pohod.
Dimnjačareva spilja: „Ova rupica?“
Do Dimnjačareve spilje vodio je strm i uzak puteljak koji smo u mraku jedva nazirali. Kad je naš Riđan napokon uzviknuo: „To je to!“, pogledala sam ispred sebe i ostala u nevjerici. „Ova rupica?“, upitala sam naglas, a cijela grupa je prasnula u smijeh ponavljajući isto.
U toj maloj spilji, u koju se ne može fizički ući, Dimnjačar je u ratu skrivao namirnice i oružje. Očito smo, penjući se po mraku i snijegu, očekivali neki grandiozni ulaz u koji ćemo se zavlačiti, ali realnost je bila puno skromnija i zabavnija.
Iako smo se dobro utoplili, Gorski kotar nas uvijek iznenadi svojim temperaturama. Ako planirate zimski posjet, pročitajte i moje istine i zablude o Gorskom kotaru kako vas snijeg i goranske kuće ne bi dočekali nespremne.
Put prema Medvjeđoj spilji i noćna idila
Nastavili smo dalje prema Medvjeđoj spilji, poznatoj po ostacima prapovijesnih medvjeda. Naš vodič nas je „utješio“ da nas čeka još samo jedna veća uzbrdica. Tu se grupa podijelila – mi smo odlučili preskočiti taj zadnji uspon i nastaviti prema glavnoj atrakciji.
Bili smo umorni za još jedno penjanje u mraku, pa smo zaključili da ćemo se vratiti na proljeće i pogledati je po danu. Noć je bila svijetla zbog snijega na tlu, ali je ipak trebalo paziti na zaleđene dijelove puta.
Veličanstvena spilja Lokvarka
Čim smo stigli pred ulaz u spilju Lokvarku, zaboravili smo na sav umor. Otkrivena 1911. godine, ova ljepotica ima šest etaža, od kojih su četiri otvorene za posjetitelje. Kad smo ušli unutra, s obzirom na vanjske minuse, činilo se kao da je netko upalio grijanje. Temperatura u spilji je stalnih 8 ˚C tijekom cijele godine. Prošetali smo unutrašnjosti potpuno oduševljeni oblicima stalagmita i stalaktita.
Kraj večeri uz goranski gulaš
Povratak je vodio prema Društveno-kulturnom centru „Žaba“. Nakon što smo vratili fenjere, dočekao nas je prefini lovački gulaš s palentom. Dok su ostali nastavili druženje uz domaću grupu Lazy, mi smo se polako uputili kući. Te sam noći, što bi se reklo, spavala kao top.
Cijenu ulaznica za spilju Lokvarku i termine organiziranog posjeta provjerite na službenim stranicama: Spilja Lokvarka