Kraj je kolovoza. Očekujemo da ljeto polako odlazi. Ipak, ove godine ljeto se ne predaje tako lako. Vruće je i u Rijeci i u Gorskom kotaru. Ja se ne bunim. Tek sad je ljeto onakvo kakvo bi trebalo biti. Nema pretjeranog znojenja. Barem ne u Ravnoj Gori.
Rijeka: Isplaženi jezici i trava od metra
Moja dva psa i ja šetamo svaki dan. Nedavno smo prošetali po Rijeci. Obojica su uzdisala cijelim putem. S nas je doslovno curio znoj. Ta je šetnja bila s isplaženim jezicima. Kako njihovim, tako i mojim. Šetali smo po Kampusu i Strmici. Pozdravljala sam prolaznike i žalila se da više ne prepoznajem puteve.
Nisam mogla pronaći svoje stare stazice. A sve sam ih nekoć znala. To je moj kraj. Sada je sve ograđeno novim gradnjama. I sve je obraslo travom od metra. Nove kuće niču na sve strane. Ima se, može se. Istovremeno, ničija zemlja obrasla travom natjerala nas je da tražimo asfaltne prolaze. Trava nije pokošena, valjda nije ničija pa nitko o njoj ne brine.
Ničija zemlja kao opasnost od požara
U Rijeci se trava od metra često tretira kao estetski problem. Ipak, istina je puno opasnija. Te zapuštene parcele su tempirane bombe. Suha trava u kolovozu gori brže od benzina. Jedna iskra može izazvati katastrofu. Dok u Gorskom kotaru pokošene livade štite domove, u gradu one postaju put za vatru. Birokracija često ne može pronaći vlasnike dok trava ne postane pepeo.
Ravna Gora: Galop kroz pokošene livade
Dan nakon toga prošetali smo našom ravnogorskom prirodom. Za razliku od Rijeke, ovdje su moji ljubimci trčali u galopu. Nije im bilo vruće. Sva trava na koju smo naišli je pokošena. Svaka livada ovdje pripada nekome.
Da, dobro ste čuli. Sve te livade koje nisu ograđene imaju vlasnika. Netko o njima brine i kosi ih. Čak su i općinske površine održavane. To je golema razlika u odnosu na riječke livade. Tamo nitko ne kosi jer zemlja navodno nikome ne pripada.
Razumijevanje planine: Livada je nekome „radno mjesto“
Većini Gorana ne smeta što šetate njihovim travnjacima. Ipak, postoji nepisani zakon planine koji turisti često ne vide. Livada u Gorskom kotaru nije javni park. Ona je tuđi trud i izvor hrane za stoku.
Visoka trava nije staza za slikanje: Dok trava ne postane sijeno, ona je „ljetina“. Gaženje visoke trave povaljuje stručke. Takvu travu kosačica ne može pokupiti i ona na tlu trune. To je izravna šteta vlasniku. Ako je trava visoka, držite se rubova.
Lijesa (vrata) se ne ostavlja otvorena: Ako naiđete na vrata ili ogradu, velika je vjerojatnost da su unutra životinje. Ostaviti lijesu otvorenom znači dopustiti stoci da pobjegne u šumu. Vlasnik tada provede dane tražeći svoje blago. Najsigurnije je uopće ne ulaziti u ograđene prostore.
Pseći izmet i zdravlje stoke: Šetate li psa, budite odgovorni. Iako izgleda kao „priroda“, pseće bolesti se kroz sijeno mogu prenijeti na krave i uzrokovati ozbiljne gubitke poljoprivrednicima. Ponesite vrećice, baš kao što to radite na riječkom asfaltu.
Usporedba radi lakšeg razumijevanja:
Zamislite da živite na petom katu zgrade. Netko vam otvori ulazna vrata stana i ostavi ih širom otvorena dok vi sjedite u boravku. Vaš pas u sekundi istrči na ulicu. Istovremeno, taj isti gost prošeće sa svojim psom po vašem tepihu, ljubazno vas pozdravi i izađe. Eto, upravo se tako osjeća Goranin kad mu netko bez razmišljanja prošeće kroz visoku travu ili ostavi otvorenu ogradu pašnjaka.
Poštujte tuđu muku i održavanu prirodu. Gorski kotar je najljepši kad se razumijemo. Nemojte za sobom ostavljati smeće, ali nemojte ostavljati ni štetu u travi. Budite gosti koji čuvaju ono što drugi stvaraju cijele godine.
Cura s Vežice