Ne znam kad i ne znam gdje smo prvi puta stavili maske, ali jesmo,… možda 2020. g. kad je počela pandemija, a možda i ranije,… nikad se ne zna, to je individualni pristup. Svatko je za sebe odgovoran. Izbor, kažu, ne znam baš. Izbor je kreativnost marketinških odjela podložan promjenama onih koji su ih angažirali😉. Eto danas su maske pale, barem one koje su nam nametnuli pri ulasku u trgovine, restorane i kafiće. One koje smo iz straha prihvatili. One koje su skrivale osmjehe na licu i neoprane zube, ispucale, ne našminkane i tužne usne. Maske su skrivale naša lica od pogleda onih koji nikada nisu i neće znati čitati pogled očiju,.. tugu, sreću, trenutak jači od nas,… jer eto desi se.
Korona virus je opasna stvar i odnio je puno života, ali nekako uvijek se ukida s turističkom sezonom, u vrijeme oko Uskrsa,…slučajnost eto u koju ne vjerujem. Ne možeš biti naivan s godinama jer godine te štošta nauče, a mladi ljudi uče i prije nego što ih stignu godine. I onaj strah od smrti jer eto korona „ubija“, pada u vodu ako si već izgubio one koji su ti najviše u životu vrijedili i ako si doživio da koronu prežive oni do kojih ti je najviše stalo. Pogotovo ako su ti koronu preživjeli oni koji imaju preko 80 godina i još kažu „ja ne vjerujem da sam imao koronu“ 😂. Nemojte me krivo shvatiti, korona postoji, opasan je to virus, ali ja se više bojim testiranja na koronu nego korone tako da spadam u one koji se nikada nisu testirali na koronu. Možda jednom kad ostarim pronađem UDRUGU VETARANA NE TESTIRANIH NA KORONU,.. sugovornike koji nikada nisu doživjeli iskustvo guranja štapića u nozdrve jer eto to iskustvo me ama baš nikada nije zanimalo i ako bude sreće neću ga niti doživjeti. Znam da se svijet dijeli na one koji su za cijepljenje i protiv cijepljenja, ali ja sam za osnivanje grupacije onih koji su protiv guranja štapića u nos i testiranja sinusa na izdržljivost.
Danas su maske pale, prijatelji, susjedi, kolege, pogledajte lica oko sebe bez maski i razveselite se, a vi koji ste se skrivali,… pripazite jer sad vas vidimo 😉