Danas se s poštovanjem prisjećamo Vukovara, svjesni da pravo značenje sjećanja leži u tome kako ga živimo — u miru koji gradimo i zajedništvu koje biramo. Zato se na ovaj 18. studenoga ponovno vraćamo Vukovaru, gradu koji je trajno obilježio našu povijest i našu svijest o odgovornosti. To nije samo mjesto stradanja, nego i podsjetnik na hrabrost, odlučnost i cijenu slobode.
Izgradimo društvo mira i tolerancije
18. studenoga obilježava se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. S poštovanjem se sjećamo branitelja, civila i obitelji koje su izgubile svoje najbliže. Sloboda koju danas živimo rezultat je njihove ustrajnosti, a na nama je da je čuvamo promišljeno i odgovorno. Njihova žrtva potiče nas da gradimo društvo u kojem se mir, poštovanje i dostojanstvo ne podrazumijevaju, nego stvaraju svakodnevnim djelima — kako se tragedija koju pamtimo nikada više ne bi ponovila.
Obilježavanje Dana sjećanja u Gorskom kotaru
U mnogim se mjestima svijeće pale i mise održavaju dan ili dva ranije zbog lokalnih običaja, organizacijskih mogućnosti ili usklađivanja s drugim događanjima, i to je sasvim razumljivo — no važno je da se, uz ta ranija obilježavanja, ipak zajednički zaustavimo i na sam 18. studenoga, na dan koji nosi stvarno značenje sjećanja na Vukovar i zapalimo svijeću te odamo počast herojima i žrtvama.
U Gorskom kotaru — u Delnicama, Vrbovskom, Čabru, Ravnoj Gori i mnogim drugim mjestima — ljudi se okupljaju, pale svijeće i obilježavaju ovaj dan u tišini. Ta jednostavna gesta povezuje nas diljem Hrvatske i pokazuje da je sjećanje prostor zajedništva kojem težimo.
Grad koji živi
No Vukovar ne smije ostati samo grad boli i uspomena. To je grad koji živi i razvija se, grad različitih ljudi s različitim iskustvima, ali i grad koji — poput cijele zemlje — može usmjeriti pogled naprijed, prema pravednijoj i mirnijoj budućnosti.
Svjetlo koje nas povezuje
Sjećanje na prošlost treba nam biti trenutak u kojem pronalazimo snagu za mir, a ne razlog za nove podjele. U vremenu kada generacije koje nisu bile prisutne u tim trenucima rastu i oblikuju svoje stavove, važno je da dijelimo iskustva i priče iskreno i s poštovanjem — ne namećući jednoobrazne obrasce žalovanja ili ponašanja, već potičući razumijevanje i međusobno poštovanje. Kroz povijest smo, nažalost, svjedočili i različitim kolonama sjećanja u Vukovaru, što je ostavilo dubok trag na one koji tada nisu bili rođeni, oblikujući njihove stavove i osjećaje. Naša je zajednička odgovornost da sjećanje na Vukovar ostane svjetlo koje nas povezuje i nadahnjuje, a ne teret koji nas dijeli.
Budimo odgovorni
Počast danas odajemo prošlosti, tišinom i zahvalnošću, ali pogled nam mora ostati okrenut naprijed — prema društvu koje gradimo, korak po korak, sa strpljenjem koje razumije da se stvarne promjene ne događaju preko noći; s odgovornošću koja nas podsjeća da svatko od nas svojim postupcima, izborima i odnosom prema drugima sudjeluje u oblikovanju zajedničkog prostora i s uvjerenjem da “bolje sutra” ne smije biti samo lijepo izgovorena fraza, nego konkretna obaveza koju preuzimamo prema sebi, zajednici i onima koji su prije nas platili visoku cijenu za mir i slobodu.
Vječno poštovanje svim žrtvama i svim ljudima koji sjećanje pretvaraju u snagu za bolje sutra 🙏.
Siniša Glavašević (1960. – 1991.)
“Osuđujem Vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da Vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem Vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.”