Gradski duh u planinskom okruženju

Gradski duh u planinskom okruženju Ravne Gore donio mi je novi pogled na život u Gorskom kotaru — na mir, slobodu i povezanost s prirodom u srcu ove prekrasne planinske regije.

Riječki asfalt zamijenila sam mirom Gorskog kotara, a rubrika „Iz mog kuta” moj je iskren odgovor na svijet oko nas. Ovdje pišem o temama koje dotiču mnoge, ali o kojima se često šuti — o slobodi osobnog izbora, umoru od društvenih podjela te potrazi za mirom i svrhom u ubrzanom svijetu.

Znam da se mnogi drže ustaljenih pravila samo zato što se boje iskoračiti ili misle da su u svojim razmišljanjima usamljeni. Iako duboko poštujem običaje i tradiciju, vjerujem da oni mogu istinski opstati samo ako se ne nameću silom, već žive kroz slobodan izbor. Zato su moji zapisi tu kako bi otvorili prostor za promišljanje o životu i mentalnom zdravlju — bez buke i pritiska.

Pritom se ne ustručavam uputiti kritiku onome što smatram pogrešnim; ne radi nametanja, već kao iskreno zapažanje u želji da naš kraj bude još bolje mjesto za život. Ovo su priče koje sam i sama željela čitati, pa sam ih odlučila zapisati u dobroj namjeri — tražeći u svemu ono što je vrijedno, lijepo i važno za život u Gorskom kotaru i život općenito.

A Rijeka?!, to je moj rodni grad i uvijek će biti.

Iz mog kuta...

Kada ste se zadnji put osjećali kao da vas netko stvarno sluša?

Sjedite na kavi s nekim tko vam je drag. Dok mu prepričavate nešto što vas danima muči, neku situaciju koja vam ne da mira, on svako malo baci pogled na mobitel. Kao da ...

Zaboravili smo biti “obični”

Sjedim danas i gledam u taj telefon. Toliko je pametan da zna što ću sljedeće napisati, kamo ću skrenuti na semaforu i kakve cipele želim kupiti. Ali ne zna ništa o onome što ...

Ma, pusti, ja ću

Nekoliko kila mesa. Nekoliko kila krumpira. Dvije kile francuske salate (koja se ručno sjecka dok vani pjevaju prvi proljetni zrikavci). Trideset jaja. Pet kila kuhane šunke, pet kila kolača...Ne, ovo nije popis za ...

U slavu Boga i starog Jure Vrdoljaka

Nisam ga nikada upoznala, ali on živi u pričama koje mi je mama ostavila u naslijeđe, kao kakav stari, nevidljivi krov nad našim životima. Živi u toj jednoj rečenici koja je bila njegov ...

Biti roditelj znači znati kad se s pozornice treba spustiti u gledalište i uživati u prizoru

Kažu da biti roditelj nije mala stvar. I zaista nije. Dok su djeca mala i potpuno ovise o tebi, dok ih oblačiš i hraniš, sve izgleda naporno. U onim trenucima kroničnog umora često ...

Treća marčana bura: Kad jacuzzi dobije noge

U narodu se zna – nema proljeća dok se ne odrade tri marčane bure. To su oni zadnji trzaji zime koji ne priznaju kalendar, a ove su godine odlučili pokazati tko je zapravo ...

Može li zeko preživjeti roller-coaster ili će nam jaja za Uskrs nositi Djed Božićnjak?

Samo nekoliko dana nakon što smo doslovno probijali snježne tunele do vlastitih ulaznih vrata, kalendar nas uporno podsjeća na – Uskrs. Dok se borimo s nanosima snijega, u Gorskom kotaru vlada opća zbunjenost: ...

Tvoj ispušni ventil: Luksuz ili karta za preživljavanje?

Svi mi nosimo taj nevidljivi ruksak. To nam je valjda obavezna oprema uz rodni list. Unutra trpamo sve: rokove koji nam dišu za vratom, obiteljske drame koje se repriziraju kao loše sapunice, tuđe ...

Arhitektura energije

Kažu da je život niz slučajnosti, ali mi koji operiramo na naprednim postavkama znamo da nije. Postojanje nije nasumični slijed događaja, već precizno kalibriran poligon podijeljen na tri ključne kategorije: ljubav, sport i ...

Kuda idu divlje svinje

Jako sam zabrinuta za sudbinu ove naše zemlje. Čitam portale, gledam vijesti – divlje svinje nonšalantno šeću po Jarunu, srne preskaču ograde u Dubravi, medvjedi razgledavaju predgrađa kao da traže slobodan parking. Logika ...

Otac nije titula, nego obećanje koje traje: Moj suprug i naša dva odrasla čovjeka

Danas je Dan očeva. Ja sam majka, i kalendarski ovo nije moj dan, ali je ovo moja najdraža priča. To je priča o čovjeku koji stoji uz mene, o mojem suprugu koji je ...

Quiet Quitting je za one koji su odustali od sebe: Zašto ja i dalje biram da mi bude stalo?

Svi smo barem jednom doživjeli taj trenutak: 15:55 h. Oči bježe na donji desni kut ekrana, a svaka minuta traje kao vječnost. Kažu da je taj grčeviti pogled na sat jasan znak – ...
Podijeli s prijateljima