Tema kao što je prodaja kuća u Gorskom kotaru posljednjih godina izaziva brojne rasprave, no rijetko koji prizor privuče toliko pažnje kao veliki transparent na staroj, dotrajaloj kući uz cestu u Ravnoj Gori na kojem stoji cijena od 200.000 eura.

Na prvi pogled, svatko tko prođe pomisli kako je riječ o potpunom gubitku dodira sa stvarnošću. No, detaljniji pogled na službeni oglas i popis na njemu otkriva sasvim drugu priču — ovdje se ne prodaje stara kuća kao stambeni prostor, već cjeloviti turistički resort s gotovom građevinskom dozvolom i čak 10.000 četvornih metara zemljišta.


Lekcija iz lošeg marketinga: Zašto je oglas stvorio krivu sliku

Ovaj primjer s ravnogorske ulice ujedno je i školski primjer loše marketinške komunikacije. Vozač ili prolaznik u vožnji ima svega tri sekunde da registrira poruku. U tom kratkom vremenu ljudsko oko uočava samo oronulu fasadu i golemi natpis s cijenom od 200.000 eura.

Ono najvažnije — podaci o jednom hektaru zemljišta, jezerima, restoranu i građevinskoj dozvoli — ispisano je sitnim slovima koja je iz automobila nemoguće pročitati.

Zbog takvog rasporeda poruke stvara se potpuno krivi dojam i lavina komentara o tome kako netko u Gorskom kotaru za derutnu kuću traži pravo malo bogatstvo. Da je na vrhu transparenta velikim slovima istaknut gotov turistički projekt s hektarom zemlje, poruka bi bila posve jasna i investitorima i javnosti.


Što se zapravo prodaje na parceli u Ravnoj Gori

Stara goranska kuća na parceli zapravo predstavlja samo početnu točku za buduću gradnju. Glavna vrijednost ovog imanja leži u činjenici da se prostire na 10.000 m² zemljišta (cijeli jedan hektar) uključuje građevinsku dozvolu, što investitorima štedi godine čekanja na rješavanje prostorno-planske dokumentacije.

Projektna dokumentacija za ovu lokaciju u Ravnoj Gori predviđa moderan ugostiteljsko-turistički kompleks koji sadrži:

  • Dvije stambene građevine s 8 soba i 1 zasebnim apartmanom,
  • Restoran s profesionalnom kuhinjom i konferencijsku salu,
  • Wellness i fitnes zonu za cjelogodišnji turizam,
  • Dva umjetna jezera kao središnji dio krajobraznog uređenja,
  • Glamping zonu s četiri glamping jedinice i uređenim parkiralištem.

Kako je prodaja kuća u Gorskom kotaru doživjela potpuni preokret

Iako iza iznosa od 200.000 eura u ovom slučaju stoji cijeli pripremljeni projekt, pojava ovakvih oglasa zorno oslikava kako je prodaja kuća u Gorskom kotaru doživjela drastičan preokret.

Još prije samo nekoliko godina situacija je bila potpuno drugačija. Godine 2018. pristojna, odmah useljiva goranska kuća mogla se kupiti za 40.000 eura, a građevinska zemljišta nudila su se doslovno u bescjenje, za cijenu boljeg rabljenog automobila. A onda je netko zaključio da je planinski zrak postao elitna roba.

Danas za skromnu starinu kojoj je potrebna temeljita adaptacija vlasnici traže između 40.000 i 75.000 eura, dok se uređene i odmah useljive obiteljske kuće rijetko mogu naći ispod 150.000 do 250.000 eura. S druge strane, luksuzne planinske vile za odmor s bazenima i saunama dosežu cijene od 400.000 do čak 900.000 eura. Tržište se pretvorilo u poligon gdje svaka šupa postaje potencijal za luksuznu vilu.


Domaći čovjek s normalnom plaćom u vlastitom selu može kupiti samo šator

Naravno, postavlja se jednostavno pitanje: tko to zapravo može platiti? Mladi domaći par koji pošteno radi u školi, pilani ili šumariji sigurno ne može. S prosječnim goranskim primanjima i kreditom od banke danas ne mogu kupiti ni ruševinu bez vode i struje.

Kada se na cijenu kupnje starine od 60.000 eura dodaju troškovi današnjih građevinskih radova i materijala, obnova rijetko stoji manje od dodatnih 100.000 eura. Lokalna radna snaga u vlastitom je rodnom kraju pretvorena u publiku koja samo u nevjerici gleda nerealne oglase. Umjesto rješavanja stambenog pitanja, mladim obiteljima preostaje život s roditeljima ili odlazak prema gradovima.


Jacuzzi na terasi, a u seoskoj školi nema tko sjesti u prvu klupu

Cijela priča ima i svoju apsurdnu, gorku stranu. Sela se ubrzano pune luksuznim kućama za odmor s grijanim bazenima i vanjskim saunama. Takvi objekti žive možda pedesetak dana u godini, tijekom ljetnih vrućina i novogodišnjih praznika.

Ostatak godine u tim istim ulicama mrak je potpun, a pale se samo automatski senzori na pokret. Gorski kotar tako ubrzano postaje turistička kulisa, dok se istovremeno gase razredi u područnim školama.


Tko napuhuje ove cijene i kada će se tržište prizemljiti

Ovakav rast cijena ne donosi stvarni život regiji, nego stvara opasnu iluziju bogatstva. Mnoge od prenapuhanih ruševina godinama stoje na oglasnicima i skupljaju mahovinu jer kupci ipak nisu naivni i pažljivo računaju isplativost.

Dugoročni opstanak Ravne Gore i ostalih goranskih mjesta ne grade vikendaši, nego ljudi koji tu žive, rade i lože vatru cijele zime. Vrijeme je da se tržište prizemlji prije nego što u potpunosti otjera vlastitu mladost.

Podijeli s prijateljima