Intervju sa Zoranom Balabanom, autorom knjige „Put ratnika“

„Put ratnika“ priča je jednog ratnika o događajima koje je osobno doživio, 73 stranice izdvojenih doživljaja tuge i boli, bez odlomaka i podnaslova, „bez celofana“.

Pročitala sam knjigu „Put ratnika“ u jednom dahu, a od 49 stranice nešto me počelo stezati u grlu sve dok nisam, par stranica nakon, pustila i suzu, ali jednostavno nisam mogla prestati čitati baš kao što Zoran Balaban nije mogao prestati ratovati.

Preporučila bih knjigu svima onima kojima je netko blizak bio na ratištu. Svima onima koji su se rastali od svojih partnera zbog rata i svoj djeci koja su zbog rata ostala bez oca, pa čak i ako im je otac još uvijek živ. Preporučila bih knjigu svim ljudima dobre volje, kako bi bolje shvatili i prihvatili ratnike oko nas, borce koji su svoj rat nastavili i u civilizaciji, tražeći smisao i bolju budućnost za koju su se borili. 

Foto: Zoran Balaban u Ravnoj Gori kod prijatelja

Intervju sa Zoranom Balabanom

Znam da nije bilo lako izbaciti iz sebe sve ono što si više od tri desetljeća duboko skrivao od javnosti, pa što te je motiviralo, potaknulo da ispričaš jednu ovako dirljivu i emotivnu priču baš sada?
Znam da je prošlo 30 godina, ali sam se odlučio na knjigu da bih se možda lakše osjećao i skinuo teret sa leđa, a i da bih potaknuo svoje suborce da počnu pričati o ratu i da konačno pokušaju sve izbaciti iz sebe da bi i oni pokušali normalno živjeti…. 

Tko ti je bio najveća podrška dok si pisao knjigu?
Najveća podrška sam bio JA sam sebi jer sam se očajnički borio sa sobom kako bih pokušao sve to prenijeti na papir. Naravno tu su i moja supruga i djeca, ali oni to, iskren ću biti, nisu mogli čitati, ali su me podržavali kada sam odustajao… 

Knjiga ostavlja otvoreno pitanje da li je taj čovjek nakon godina ratovanja, povratkom u civilizaciju pronašao sreću?
Pa moja sreća je moja obitelj, ali da je bilo lako nije, čovjek se mnogo puta lomi u sebi, ali radi obitelji mora se pokazati snaga i izdržljivost da bi opstali i bili sretni… 

Kada bi mogao vratiti vrijeme, što bi u svome životu napravio drugačije?
Teško pitanje, ali mislim da bih opet sve ponovio, ako bi ustrebalo, takav sam čovjek, ali osim napisane knjige osobno ne živim od prošlosti… 

Da je netko drugi napisao ovakvu knjigu, kome bi je ti preporučio?
Svim ratnicima i njihovim obiteljima, da i oni pokušaju razumjeti sa čim se mi nosimo i borimo i da probaju shvatiti i razumjeti kroz što smo mi prolazili i još uvijek, nažalost, prolazimo.

Put ratnika po meni je put čovjeka koji traži obitelj, ljubav i dom, s obzirom da se i privatno poznajemo i da poznajem i obitelj spomenutu u knjizi i obitelj s kojom sada živiš, zanima me da li su pročitali tvoju knjigu i ako jesu, kako su reagirali?
Ahahahahahah,… bit ću otvoren i reći da od mojih bližnjih još nitko nije pročitao knjigu. Valjda od straha, ali se nadam da će smoći snage da je pročitaju jer kažu za njih je to stresno svjedočanstvo…. 

Bio si trener našoj djeci od Rijeke do Gorskog kotara, da li je ta ljubav prema nogometu i djeci koju si trenirao, barem donekle pomogla da prebrodiš u sebi ono što se dogodilo na „rubu smrti“ opisano na šezdeset četvrtoj stranici tvoje knjige?
Moji trenerski dani i godine bili su upravo lijek za moju dušu. U radu s djecom, koju sam izuzetno volio, pronašao sam sebe i na taj način sam izbacivao negativu iz sebe. Mada sam nekada i na terenu znao pustiti suzu, da nitko ne vidi, jer upravo djeca i sport su mi dali snagu da se sa svime u sebi borim. Djeca su mi sve u životu i taj rad s njima bio je najljepši period mog života. Družeći se s njima nisam imao vremena razmišljati o prošlosti i glupostima, tako da sam svu pažnju i snagu upravo usmjerio prema njima. U njima sam našao spas i hvala im na tome.

P. S.. Nastavak knjige uslijedit će nakon što se dobro odmorim. Knjiga će imati naslov Krik Slobode i nadam se da ću je uspjet napisati, ako Bog podari zdravlja… 

Foto: iz arhive MNK Gornja Vežica s trenerom Zoranom Balabanom

S obzirom da je ovaj Zoranov prvijenac financiran iz njegovih osobnih sredstava, nakon što je dobio odbijenicu mnogobrojnih lokalnih i nacionalnih zajednica, nadam se da će njegova borba za istinom i pravdom isplivati u idućoj knjizi, na ovaj ili onaj način.

Podijeli s prijateljima