Sjedite na kavi s nekim tko vam je drag. Dok mu prepričavate nešto što vas danima muči, neku situaciju koja vam ne da mira, on svako malo baci pogled na mobitel. Kao da očekuje hitan poziv iz Pentagona ili barem neku vijest koja će promijeniti tijek povijesti. Možda i klima glavom, možda čak ubaci ono robotsko “da, razumijem”, ali vi znate da on nije tu. Njegovo tijelo sjedi preko puta vas, ali misli su mu … Opširnije
Sjedim danas i gledam u taj telefon. Toliko je pametan da zna što ću sljedeće napisati, kamo ću skrenuti na semaforu i kakve cipele želim kupiti. Ali ne zna ništa o onome što mi zapravo fali. A fali mi ono što smo putem, onako usput i polako, zaboravili. Zaboravili smo čekati Danas je sve na klik. Ručak, film, odgovor na poruku, ljubav. Ako ne dođe odmah, nervozni smo. Zaboravili smo onu slatku muku iščekivanja. Onaj … Opširnije
Nekoliko kila mesa. Nekoliko kila krumpira. Dvije kile francuske salate (koja se ručno sjecka dok vani pjevaju prvi proljetni zrikavci). Trideset jaja. Pet kila kuhane šunke, pet kila kolača… Ne, ovo nije popis za nabavu osrednjeg restorana pred otvaranje sezone. Ovo je bio prosječan uskršnji “asortiman” koji je pripremala jedna jedina osoba – mama. Uskrs je za naše majke oduvijek bio svojevrsna “visinska priprema”. Bila je to nevjerojatna kombinacija proljetnog čišćenja do zadnjeg kuta ormara, … Opširnije
Nisam ga nikada upoznala, ali on živi u pričama koje mi je mama ostavila u naslijeđe, kao kakav stari, nevidljivi krov nad našim životima. Živi u toj jednoj rečenici koja je bila njegov štit i njegov mač: “U slavu Boga i starog Jure Vrdoljaka.“ Kao djetetu, to mi je zvučalo i smiješno i moćno, gotovo mitski. Tek kasnije sam shvatila njezinu pravu težinu. Nije on bio čovjek od velikih škola ni učenih citata, ali je … Opširnije
Kažu da biti roditelj nije mala stvar. I zaista nije. Dok su djeca mala i potpuno ovise o tebi, dok ih oblačiš i hraniš, sve izgleda naporno. U onim trenucima kroničnog umora često se pitaš: “Kada će napokon odrasti i postati samostalni?” Ali zapravo, to je najlakši dio. Dok su bili mali, znao si kad idu spavati, kad se bude, što jedu. Znao si jesu li napisali zadaću, s kim se druže i kako se … Opširnije
U narodu se zna – nema proljeća dok se ne odrade tri marčane bure. To su oni zadnji trzaji zime koji ne priznaju kalendar, a ove su godine odlučili pokazati tko je zapravo gazda i naglo zaustaviti svaku pomisao na kratke rukave. Sve počinje jutarnjom kavom i provjerom stanja na terenu. A dolje u Primorju – nadrealizam uživo. Bura je odlučila dokazati da baš sve može letjeti i bez krila, samo ako puše dovoljno jako. … Opširnije
Samo nekoliko dana nakon što smo doslovno probijali snježne tunele do vlastitih ulaznih vrata, kalendar nas uporno podsjeća na – Uskrs. Dok se borimo s nanosima snijega, u Gorskom kotaru vlada opća zbunjenost: nismo sasvim sigurni treba li ove godine bojati jaja ili pripremati skije, a ni tko će nam zapravo pokucati na vrata. Zeko na čekanju, Djedica u niskom startu Situacija na terenu je kritična za našeg uhatog prijatelja. S obzirom na to da … Opširnije
Svi mi nosimo taj nevidljivi ruksak. To nam je valjda obavezna oprema uz rodni list. Unutra trpamo sve: rokove koji nam dišu za vratom, obiteljske drame koje se repriziraju kao loše sapunice, tuđe hirove i onaj tupi osjećaj tjeskobe koji nas budi u tri ujutro jer smo zaboravili biti “savršeni”. Problem je što taj ruksak nema dno, a tvoje tijelo, unatoč svim tvojim uvjerenjima, nije napravljeno od titana. Znanost je tu prilično ironična: tvoja “pristojnost” … Opširnije
Kažu da je život niz slučajnosti, ali mi koji operiramo na naprednim postavkama znamo da nije. Postojanje nije nasumični slijed događaja, već precizno kalibriran poligon podijeljen na tri ključne kategorije: ljubav, sport i razonoda. Svaka od njih ima svoju specifičnu dimenziju, svoj težinski faktor i svoja pravila koja smo kroz odrastanje, s određenom dozom drskosti, učili kršiti s okusom stila. Životna škola Životna škola nije ona u kojoj se sjedi u klupama i pasivno čeka … Opširnije
Jako sam zabrinuta za sudbinu ove naše zemlje. Čitam portale, gledam vijesti – divlje svinje nonšalantno šeću po Jarunu, srne preskaču ograde u Dubravi, medvjedi razgledavaju predgrađa kao da traže slobodan parking. Logika je kristalno jasna: ako su sve životinje pobjegle u gradove, sigurno su i “seljani“ otišli za njima, pa me zato potpuno šokirao jedan komentar koji sam pročitala. Kaže gospođa, onako stručno i s visine: “Načelnik općine od 2 tisuće seljana…” I od … Opširnije