Razvoj Gorskog kotara: između odluka i stvarnih potreba

U Gorskom kotaru političke se rasprave posljednjih dana ponovno vode glasno, osobito na društvenim mrežama. Padaju teške riječi, raspravlja se o strankama, pojedincima i političkim potezima. No iza svega toga ostaju pitanja koja su puno važnija od svakog Facebook komentara: koliko novca naš kraj ima na raspolaganju, na što će se taj novac potrošiti i hoće li mjere koje se donose doista pomoći ljudima koji ovdje žive.

Gorski kotar nije velik. U njemu živi manje od dvadeset tisuća stanovnika, raspoređenih u tri grada i šest općina. Upravo zato svaka odluka o nekoliko stotina tisuća eura može imati vidljiv učinak na svakodnevni život ljudi.

Umjesto međusobnog prebrojavanja političkih pripadnosti, vrijedi pogledati činjenice.

Fond za Gorski kotar

Prema službenim podacima Primorsko-goranske županije, za 2026. godinu za Fond za Gorski kotar predviđeno je 500.000 eura.

U ranijem razdoblju Fond je iznosio 930.000 eura godišnje. Usporedba tih iznosa pokazuje smanjenje od 430.000 eura, odnosno približno 46,2 posto.

Drugo je pitanje zašto je do tog smanjenja došlo i kako ga tumačiti.

Prema službenim obrazloženjima Primorsko-goranske županije, smanjenje Fonda rezultat je promjene modela ulaganja. Dio sredstava s komunalnih pomoći općinama sada se usmjerava u demografske, zdravstvene i druge izravne županijske mjere. Iz Županije također ističu da lokalne jedinice više ne moraju iz Fonda financirati uređenje ambulanti i domova zdravlja jer njihovu obnovu Županija preuzima izravno kroz vlastiti proračun.

S druge strane, goranski načelnici i gradonačelnici upozoravaju na suprotan problem: Fond za Gorski kotar bio je važan izvor fleksibilnih sredstava kojima su općine samostalno mogle rješavati goruće lokalne prioritete – od nerazvrstanih cesta i autobusnih stajališta do komunalne opreme. Smanjenjem Fonda lokalne jedinice imaju na raspolaganju manje fleksibilnih sredstava kojima mogu samostalno rješavati osnovne potrebe svojih stanovnika.

U srpnju 2026. na temelju Fonda raspoređeno je ukupno 209.392,36 eura za pet projekata u četiri od devet goranskih gradova i općina. Preostalih pet lokalnih jedinica u toj raspodjeli nije dobilo sredstva.

Pitanje koje ostaje otvoreno jest jesu li raspoloživa sredstva dovoljna za stvarne potrebe Gorskog kotara.

Ruralni bonus za srednjoškolce

Druga tema koja je izazvala rasprave jest mjera od 250 eura mjesečno za učenike koji srednju školu pohađaju u Gorskom kotaru.

Prema najavljenoj mjeri, cilj je potaknuti učenike da srednjoškolsko obrazovanje nastave u lokalnim školama te na taj način pridonijeti zadržavanju mladih u Gorskom kotaru.

To je jedan pristup problemu demografskog pražnjenja našega kraja.

Istodobno, učenici koji srednju školu pohađaju izvan Gorskog kotara, primjerice u Rijeci, prema toj mjeri ne ostvaruju isti bonus.

I tu se otvara legitimno pitanje.

U Gorskom kotaru ne postoje svi srednjoškolski programi. Dio mladih zato svoje obrazovanje nastavlja izvan kraja. Njihov izbor nije nužno pitanje odnosa prema Gorskom kotaru, nego može biti posljedica obrazovnih mogućnosti, interesa i budućeg zanimanja.

Zato se može raspravljati treba li uz poticanje lokalnog školstva dodatno pomoći i učenicima koji zbog obrazovanja svakodnevno putuju izvan Gorskog kotara.

Jedni će smatrati da je najvažnije sačuvati postojeće goranske škole i učenike zadržati u njima. Drugi će smatrati da bi pomoć trebala obuhvatiti sve goranske obitelji čija djeca zbog školovanja imaju dodatne troškove.

Oba su pitanja legitimna.

Ne moramo se slagati da bismo razgovarali

Ono što bi trebalo biti zajedničko jest svijest da se o Gorskom kotaru ne može razgovarati samo kroz stranačke boje.

Snijeg ne pita za koga netko glasa. Zimski uvjeti ne biraju stranačke iskaznice. Udaljenost do škole i posla jednaka je bez obzira na političko opredjeljenje.

Kada govorimo o cestama, školama, autobusnim linijama, komunalnoj infrastrukturi, zdravstvu ili demografiji, govorimo o stvarnom životu ljudi.

Zato bi i politička rasprava trebala početi od podataka.

Koliko novca imamo? Koliko nam treba? Koji su projekti najvažniji? Koje mjere daju rezultate? Koliko mladih ostaje? Koliko ih svakodnevno putuje izvan Gorskog kotara? I možemo li pronaći način da se pomogne i onima koji ostaju i onima koji zbog svojih obrazovnih ili životnih potreba moraju otići?

To su pitanja na koja vrijedi tražiti odgovore.

Gorski kotar nije stranački projekt

Gorski kotar čine Ravna Gora, Delnice, Čabar, Vrbovsko, Brod Moravice, Lokve, Mrkopalj, Fužine i Skrad – ali i brojna manja sela i zaseoci.

Svako od tih mjesta ima svoje potrebe, svoje probleme i svoje ljude.

Trebaju nam predstavnici koji će o tim potrebama govoriti tamo gdje se donose odluke – u županijskim tijelima, ministarstvima i Hrvatskom saboru.

Pritom nije najvažnije kojoj stranci pripadaju.

Važno je što su napravili, za što su se zalagali i kakve su rezultate postigli.

Možemo se ne slagati oko toga treba li više novca usmjeriti u Fond ili u demografske mjere. Možemo imati različito mišljenje o tome treba li veći naglasak staviti na lokalne škole ili pomoći i učenicima koji školovanje nastavljaju izvan Gorskog kotara.

Ali oko jedne stvari ne bismo trebali imati dilemu: o tim pitanjima treba razgovarati otvoreno, argumentirano i na temelju činjenica.

Što ostaje nakon političkih rasprava?

Političari dolaze i odlaze. Mandati traju nekoliko godina. Objave na društvenim mrežama nestanu iz fokusa za nekoliko dana.

Ali Gorski kotar ostaje.

Ostaju naše ceste, škole, kuće, šume, sela i gradovi. Ostaju ljudi koji ovdje žive i rade. Ostaju mladi o čijoj budućnosti danas odlučujemo.

Zato je važno da se ne izgubimo u međusobnim podjelama.

Možemo imati različita politička mišljenja, ali činjenice bi nam trebale biti zajedničko polazište. To ne znači da moramo šutjeti o onome što smatramo lošim za naš kraj. Možemo biti politički različiti, možemo podržavati različite ljude i stranke, ali kada smatramo da neka odluka nije dobra za Gorski kotar, trebamo razgovarati o tome.

Jer na kraju nije najvažnije tko je pobijedio u raspravi. Najvažnije je kakav će Gorski kotar ostati ljudima koji u njemu žive.