I ova se godina bliži kraju. Nekom se u ovoj godini rodilo dijete, netko je diplomirao, doživio poslovni uspjeh ili pronašao ljubav svog života i zato je ova godina važna za cijelo čovječanstvo. Na žalost, netko je u ovoj godini izgubio ljubav, dijete, roditelja, prijatelja, brata ili sestru i najradije bi ovu godinu preskočio, ali ne može,… treba gurat dalje, preskakanje godina nije moguće jer svaka je godina za čovječanstvo bitna,… prožeta iskustvima koja nas čine baš onakvim ljudima kakvi danas jesmo.
Svaka godina nosi nešto dobro i nešto loše. Kada emocije kroz godinu prožvačemo i ispljunemo u iskustvo, sami sebe, s vremenom, iznenadimo sa zrelošću koju smo postigli.
Ubrzavam odmjereno i smireno
Prije par godina, ubacila sam u nižu brzinu jer me pucala depresija i euforija naizmjence, a ponekad i istovremeno,… danas, nakon svih tih ostvarenja, shvaćam da sam ispratila puno ljudi na raskršću, divnih duša koje su otišle u svome smjeru, ali upoznala sam neke nove, koje hodaju istim tempom kao i ja. Zahvalna sam i onim dušama koje su ove godine, ponovo naišle na moj put i dale mi do znanja da su i dalje tu za mene. Neke su došle do kraja puta i ne znam gdje su sada, a razumijem i one koje nisam srela jer nisu bili na raskršću na kojem smo se mogli sresti. Možda ćemo se sresti na idućem raskršću, a možda i nećemo. Ako se nikada više ne sretnemo,… nije niti bitno, bitno da smo dobro, svako na svome putu.
Ubrzavam odmjereno i smireno. Kupila sam traku za trčanje i odlučila,… čvrsto odlučila da ću ponovo biti u formi pa sad trčim iz sve snage. Možda me ugledate na idućem raskršću pa zajedno nastavimo trčati.
Znam da nisam sama
Na žalost, neki ljudi baš ne razumiju ili ne žele znati kako je koračati u tijesnim cipelama. Nisu nikada izašli iz zone komfora i nisu isprobavali novu obuću pa ne znaju koliko žuljeva ih može nažuljati niti koliko novih puteva mogu otkriti kad razgaze cipele. Niti ne znaju što propuštaju.
Znam da nisam sama i da mnoge stvari koje sam proživjela i osjetila,… osjetili su i doživjeli i drugi ljudi oko mene,… lijepe i manje lijepe,..ali tek sramežljivo priznaju, u strahu da im neko bezdušno čeljade ne uprlja osjećaje kroz koje su prošli. I svi mi koji volimo, ali baš volimo ovaj svijet,….penjemo se po oštroj hridi, ogrebanih koljena, nasmijana lica,…krvarimo i čvrsto se lovimo za stijenu. Smijemo se, plaćemo … i penjemo se,… samo da nam ovaj svemir dozvoli da nastavimo dok ne otkrijemo sve što nam treba za kraj. Svi oni žuljevi na rukama i kraste na koljenima,… do tada će zarasti,…tuge će postati iskustvo jer to im je zadatak. Od smijeha ćemo dobiti bore, a generacije koje dolaze podmazat će ljuljačke u parku i lagano zaljuljati svijet.