Objava Igora Pleše u Facebook grupi Goranske šanse
150 godina željeznice u Gorskom kotaru
Željeznička pruga Rijeka – Karlovac otvorena je 23. listopada 1873. godine prolaskom prve kompozicije, te sutra bilježimo lijepih 150 godina postojanja pruge koja je promijenila Gorski kotar.
Formiranjem Austrougarske monarhije Rijeka posebnom uredbom dolazi pod mađarsku upravu. Mađarima Rijeka postaje najvažnija (i jedina) luka, pa pokreću inicijativu za izgradnju željezničke pruge koja bi povezala Budimpeštu s Rijekom. Najznačajniji i za izgradnju najteži dio pruge bila je dionica kroz Gorski kotar.
Nekoliko zanimljivosti o pruzi:
Izgradnja je započela 1869. godine i pruga je dovršena za samo tri i pol godine.
Radovi na pruzi obavljali su se ručno, pa je u jednom trenutku na izgradnji sudjelovalo preko 23.000 radnika. Pruga se probijala lopatom i krampom, a usjeci i tuneli su probijani crnim barutom, a tek u posljednjoj fazi izgradnje i dinamitom koji je tek tih godina izumljen.
Najveći izazov prilikom izgradnje bili su brojni usjeci, klanci i klizišta. Unatoč izuzetno teškom terenu na dan je izgrađeno (u prosjeku) preko 100 metara pruge.
Uz trasu pruge nicali su brojni pogoni za obradu drva, kamena, a sagrađene su i dvije manje bolnica, u Kupjaku i Fužinama.
Tračnice za prugu dopremale bi se brodovima u Rijeku iz Francuske, a potom zaprežnim kolima u Gorski kotar.
Pruga je na dijelu kroz Gorski kotar dugačka 176 km, ali zračna udaljenost iznosi svega 90 km, dakle pruga jako vijuga kako bi se izbjegli veliki usponi i padovi.
Najduži tunel na dionici je Kupjak duljine 1223 metara.
Pruga je uz nadljudske napore otvorena 1873. godine i u potpunosti je promijenila Gorski kotar. U godini kad je pruga otvorena Delnice su imale 2.400 stanovnika, nekoliko desetljeća kasnije broj stanovnika našeg grada se udvostručio. Pokrenuta je trgovina, te su stanovnici Gorskog kotara dobili stabilan izvor prihoda što je do tada bilo nezamislivo. Prometno izolirani kraj time je povezan s ostatkom svijeta što je omogućilo procvat Gorskog kotara. Otvorenjem pruge smanjila se i važnost prometa na tadašnjoj Lujzinskoj cesti kroz Gorski kotar.
Proteklo je 150 godina od prolaska prvih vlakova kroz Gorski kotar. Danas gotovo da i nema kuće u Gorskom kotaru iz koje barem jedan član obitelji nije radio ili radi na željeznici. Veliki broj naših Gorana je dao svoje zdravlje ili život kako bi pruga ostala prohodna sve ove godine. Nažalost protekom vremena i izgradnjom alternativnih prometnih pravaca željeznička pruga postepeno gubi na važnosti.
Nadajmo se kako će modernizacija željezničkog prometa vratiti barem dio važnosti najvažnijem pružnom pravcu u Hrvatskoj.