Imam prijatelje lijevo i desno.
I sve češće osjećam – umorna sam od podjela.
Umorna sam od toga da se svaki osobni izbor mora objašnjavati, opravdavati ili braniti.
Umorna sam od svijeta u kojem se glazba, sport, emocija i obična ljudska radost pretvaraju u ideološki poligon.
Dosta mi je toga da ne smijem staviti hrvatsku zastavicu na auto kad igraju naši rukometaši ili nogometaši, jer će me netko zbog toga gledati kroz prizmu etiketa koje nemaju veze ni sa mnom ni s mojim vrijednostima.
Pobjeda je pobjeda. Sport je sport. Radost je radost.
Ne mora sve imati skriveno značenje.
I isto tako, dosta mi je toga da ne smijem priznati da slušam Halida, Bajagu ili Balaševića, da se netko “s desne strane” ne bi uvrijedio.
Kao što mi je dosta i toga da se s “lijeve strane” diže obrva ako kažem da ponekad slušam Thompsona.
Istina je puno jednostavnija nego što se danas dopušta:
slušam ono što mi se sluša.
Nekad je to Thompson.
Nekad Hladno pivo.
Nekad Halid Bešlić.
Nekad Amy Winehouse.
Nekad AC/DC.
Nekad Balašević.
Nekad Severina.
Glazba za mene nije zastava, program ni poruka.
Glazba je emocija, trenutak, sjećanje, iscjeljenje.
I ne, nisam se dužna ispričavati zbog svog ukusa.
Niti objašnjavati da bih bila “prihvatljiva”.
Ako mi je netko prijatelj – razumijet će me.
Ako me ne razumije – to je u redu, ali to više nije moj problem.
Jer ono što rijetko tko vidi, a još rjeđe pita, jest ovo:
kad mi je bilo najteže, većine ionako nije bilo.
Glazba jest.
Glazba je bila tu kad su ljudi odlazili.
Kad su šutnje bile glasnije od riječi.
Kad su “načela” bila važnija od čovjeka.
Pomogla mi je više nego mnogi odnosi.
I zato joj dugujem iskrenost.
Ne živim da bih se uklopila.
Ne postojim da bih bila simbol nečijih uvjerenja.
Ne biram strane u tuđim ratovima.
Birala sam preživjeti.
Birala sam osjećati.
Birala sam ostati svoja.
Vi koji imate potrebu druge svoditi na etikete – živite svoj život.
Ja ću živjeti svoj.
Bez potrebe da se objašnjavam.
Bez isprika.
Bez straha da budem ono što jesam.
A o vjeri, autizmu i sličnim temama –
o tome ću kad ja odlučim.
Jer i to je dio slobode.