Godišnji odmor nije samo datum u kalendaru. Taj osjećaj počinje danima ranije, dok u mislima polako gasim nepotrebne pozadinske procese i ostavljam brige u „cloudu“.
Primjećujem da se moda promijenila. Nekad je „zlatni termin“ bio od sredine srpnja do sredine kolovoza, a danas je kolovoz postao novi standard za bijeg na more. Možda ljudima tako lakše pada povratak u realnost? Ja se ne zamaram trendovima, držim se svoje provjerene konfiguracije.
Već godinama ljetujem na istom mjestu, u istom dvorištu i istom terminu. Zašto? Jer sustav radi savršeno. Pet-friendly su, dvorište je ograđeno, a plaže su bez gužve. U mom svijetu, to se zove dobitna konfiguracija. Ako sustav radi savršeno, imaš more, plaže bez gužve, mir, hlad i klimu koja te ne izdaje, ne diraš ništa – samo uživaš.
Dva tjedna čiste sreće i onaj jedan “težak” uspon
Godišnji je vrijeme za potpuni reset. Tu nema mjesta za lošu volju. Ali, dok se veselim istarskom miru, unaprijed znam da me čeka onaj jedan dan – moja mala, ritualna drama.
To je onaj prvi ponedjeljak nakon povratka, kad moram izravno iz auta u firmu.
Vidim sebe kako ulazim u zgradu, stajem ispred onih svojih stepenica i krećem u uspon. Svaka „škala“ je jedan moj tihi, dramatični prosvjed protiv gravitacije i radnog vremena. Penjem se i u ritmu koraka nabrajam svoj Error Log:
👣 “Mrzim raditi…”
👣 “Mrzim što nisam dobila jackpot…”
👣 “Mrzim što se moram buditi u 6 ujutro…”
👣 “Mrzim, mrzim, mrzim…”
To je moj jedini dan u godini kad mrzim cijeli svijet. Moj način da izbacim tugu što nema više mirisa soli i što se procesor ponovno mora paliti u ranu zoru.
Dan poslije: Ipak to volim!
Ali znate što je najbolji dio? Već iduće jutro, taj „dan poslije“, sve se mijenja. Reset je odradio svoje, baterije su pune i shvatim da ja zapravo volim svoj posao. Volim te servere, volim aplikacije koje održavam i ljude koji sa mnom dijele te digitalne bitke.
Odmor nam treba da bismo se vratili sebi. Posao nam treba da bismo znali cijeniti slobodu. Ali jedna je stvar ključna: to vaše „ne volim“ mora biti samo kratka, prolazna faza. Ako se vratite s godišnjeg i nakon mjesec dana shvatite da nezadovoljstvo ne prolazi – molim vas, pokrenite deinstalaciju. Potražite drugu okolinu. Život je prekratak da biste ga trošili na radno mjesto koje vam ne dopušta da se smijete.
Posla ima za one koji ga traže. Nemojte dopustiti da vam život prođe u mržnji prema onome što radite osam sati dnevno. To je „bug“ koji se ne smije ignorirati.
Ja se polako spremam za svoju dozu soli. Moji serveri i aplikacije (koji, za razliku od mene, ne vole sol) neka miruju dok me nema. Vidimo se kad se vratim s novim postavkama i osmijehom koji se ne može srušiti! 😁🌊🍹