Dok ja u Istri polako punim baterije, moj sin u Ravnoj Gori vodi bitku s mojim usjevima i dvije mačke. Naši dragi psi, dječaci Lord i Buddy, ovdje su s nama – znam to jer me svako jutro bude da ih vodim u šetnju.
Uglavnom, moj je sin bitku sa zalijevanjem odlučio skratiti. Kako mu se nije dalo svakodnevno razvlačiti gumu i trošiti vrijeme na zalijevanja cvijeća, grmova, pomidora, krastavaca i tikvica, primijenio je čistu inženjersku logiku. Kupio je crijevo „kap po kap”, instalirao sustav i pustio ga da radi umjesto njega.
Danas mi šalje izvještaj s terena. Kaže, sve je zelenije nego ikad, bez obzira na ove Lord i Buddy vrućine. Je li sustav stvarno bolji, znat ću tek kad mi sjedne račun za vodu, ali vizualni rezultati su… pa, blago rečeno, ok.
Tikvica ili oružje za masovno uništenje?
Pita on mene mrtav hladan: „Što ću s ovim tikvicama?”.
Rekoh: „Uberi, podijeli, odnesi u Jadranovo, radi što znaš”.
A onda mi je poslao slike.
Ljudi moji, ovo u njegovim rukama nisu tikvice. To su goranski projektili. Kad vidite sliku gdje tikvica stoji pored banane, shvatite da je banana tu samo kao statistička greška. Ove ravnogorske tikvice očito planiraju preuzeti vlast.
Sjećate li se Bokijevog vica?
Gledajući ove moje gigante, sjetila sam se odmah onog legendarnog vica koji je moj prijatelj Boki godinama prepričavao u Cabaretu. Ne sjećam se više je li to bilo na onoj staroj Otvorenoj sceni Belveder ili na Kalvariji, ali oni koji su bili na Cabaretima, sjećaju se umjesto mene.
Znate ono kad se u vicu pretjeruje, pa sve završi s onom psovkom: „Ribizla, p* materina!”? E, pa te moje današnje ravnogorske tikvice su točno to – tikvice, p* ti materina!
Ako vas zanima kako je sve počelo, pročitajte i moj tekst o vrtlarenju u Gorskom kotaru i iskustvima iz mog goransko-primorskog vrta.
Pozdrav iz Istre! Vruće je, dobro je, ljeto je i neka je. 🥃🥒🏔️