Dok smo mi u Istri gledali u oblake, jedan prijatelj koji se zatekao na moru između Engleske i Belgije imao je savršen pogled. Stigla je fotografija (naslovna slika) koja pokazuje taj tanki, svijetleći srp Sunca. Tako je to trebalo izgledati i kod nas, donekle, da se priroda nije odlučila malo poigrati s našim strpljenjem.
Istarski „mrak“ i Sunce u oblaku
Ovdje u u Istri, priča je bila kratka. Sunce se, baš u trenutku kad je Mjesec trebao odraditi svoj najveći dio posla, jednostavno spustilo u gusti sivi oblak iznad horizonta. Mjesec i Sunce su se sakrili od pogleda, ostavljajući nas da samo nagađamo što se tamo gore događa. Neki privatni susret iza zatvorenih vrata.
Drama na obali: „Čupanje repe“
Ali, kako to obično biva, život ponudi bolju predstavu od astronomije. Umjesto u nebo, svi smo gledali u ekipu na obali koja je pokušavala spustiti barku u more. Prizor je bio identičan onoj staroj priči o čupanju repe – povuci, potegni, upri svim snagama, znoji se, ali barka ni makac.
Bilo je tu svega: natezanja, savjeta „stručnjaka“ sa strane, kolektivnog zapomaganja i smijeha. Na kraju je ta mala barka ipak pobjedonosno zaplovila, a mi smo dobili bolji show nego da se nebo skroz raščistilo.
More je ipak more
Na kraju dana, nismo bili nimalo razočarani. Nakon tog „maratonskog“ spuštanja barke, odradili smo jedno vrhunsko noćno kupanje u toplom moru i dugu večernju šetnju. Svjetlo je pred kraj dana bilo nekako neobično, metalno sivo, zrak je napokon mrvicu popustio, a mi smo zaključili da je život uživo, uz more i ljude, ipak bolji od bilo kojeg teleskopa.
Za pravu astronomiju ćemo pričekati neka bolja vremena i manje oblaka. Do tada, uživamo u onome što imamo – toplom moru i sretno zaplovljenim barkama.
Lijepo sam vas sve slala u Gorski kotar da gledate zvijezde, a ja sam ostala u oblacima Jadranskog mora.
Pozdrav iz Istre! 🥃🌊🛶
