Svijet se ubrzao, ali mi smo zapeli na starim postavkama koje nam kradu život. Sve manje imamo vremena za šetnju prirodom. Ako nam AI omogućuje da budemo bolji i brži, onda bi nagrada za to trebala biti skraćeno radno vrijeme. Vlasnici tvrtki uz AI imaju bolji učinak radnika i više novca. Red bi bio da i radnici dobiju barem više slobodnog vremena za sebe.
Tvrtke danas masovno plaćaju napredne verzije umjetne inteligencije kako bi njihovi zaposlenici postali brži i učinkovitiji. I to funkcionira. Zadaci koji su nekada zahtijevali sate mozganja, danas su uz AI gotovi u par minuta.
Ali, tu dolazimo do velikog kvara u logici modernog poslovanja. Ako smo postali brži, zašto i dalje radimo istih osam pa i više sati dnevno?
Zupčanici prošlosti u digitalnom dobu
Moramo shvatiti da osmosatno radno vrijeme nije prirodni zakon, već relikt prošlosti. Osmišljeno je davno prije računala i moderne tehnologije, u vrijeme tvorničkih traka i manualnih procesa. Od tada do danas, tehnologija je ubrzala baš sve. Zahvaljujući digitalizaciji, tehnologiji i strojevima, danas radnik u istih onih osam sati odradi i proizvede neusporedivo više nego generacije prije pedeset godina. Mi stalno ubrzavamo procese, ali kazaljka na satu se i dalje tvrdoglavo ne miče s broja osam. Zašto?
Mit o osam sati rada
Osmosatno radno vrijeme se i dalje mjeri isključivo fizičkom prisutnošću. S krampom ili bagerom – 8 sati rada. S računalom ili običnom olovkom i blokom – 8 sati rada. Svi znamo tu staru formulu za idealan život: 8 sati spavanja, 8 sati na poslu i 8 sati slobodnog vremena. U teoriji zvuči pošteno, u praksi je to čista dezinformacija.
Onih „slobodnih“ 8 sati zapravo ne postoji. Oduzmite vrijeme za put do posla i natrag, edukaciju, pripremu hrane, kućanske obaveze, servis auta i posjet službama za izdavanje dokumentacije – čovjeku na kraju dana ostane možda sat ili dva za obitelj, prijatelje ili vlastiti mir. Mi smo generacije koje su stalno u deficitu s vremenom, dok istovremeno tehnološki napredujemo brže nego ikada.
Vrijeme je za novi operativni sustav društva
Zar nije sada pravi trenutak da se počne ozbiljno razmišljati o skraćenju radnog vremena? Ako tehnologija odrađuje pola posla, logično bi bilo da čovjek dobije pola tog vremena natrag za sebe.
Radite li stvarno osam sati dnevno ili ste prisutni osam sati dnevno na poslu? Imate li nakon posla dovoljno vremena za šetnju prirodom? Radite li vi za tehnologiju ili bi tehnologija napokon trebala početi raditi za sve nas?
Kamo odlazi višak vrijednosti?
Činjenica je da se profit generiran novom tehnološkom učinkovitošću rijetko prelijeva prema bazi koja ga stvara. Umjesto da plodovi digitalizacije postanu naše slobodno vrijeme, oni najčešće završavaju tamo gdje se moć i kapital ionako najbrže gomilaju. Tehnologija bi trebala biti poluga za ljudsku slobodu, a ne samo novi, brži stroj za povećanje profita onih koji su već na vrhu. Dok mi „prekucavamo“ norme u rekordnom vremenu, pravo je pitanje za koga zapravo stvaramo taj višak – za naš mir ili za nečiji tuđi sef?
O tome najbolje mogu posvjedočiti ➡️ Generacije koje ne staju.
Zaključak:
Skraćivanje radnog vremena na 30 ili 32 sata tjedno je jedini logičan idući korak da se spriječi kolaps društva zbog preopterećenosti. AI je samo ubrzao taj proces. Svijet ne treba više radnih sati, treba mu bolja distribucija rezultata tog rada.