Zaboravite sve što ste čuli o tome kako bi se ljudi u pedesetima, i oni koji su blizu pedesetih, trebali ponašati. Dok društvo očekuje da polako stagniramo, biramo mirnije hobije i pričamo o mirovinama, ja gledam svoje prijatelje i vidim nešto sasvim drugo. Vidim ljude koji su odlučili da je kalendar samo papir, a da se gas ne pušta tako lako.
Maraton, svila i skijanje kroz šumu
Dovoljno je otvoriti društvene mreže i vidjeti što rade ti moji prijatelji. Neki se penju po zgradama, drugi pile partnericu u mađioničarskom triku, treći skijaju po divljim, neuređenim šumama, a četvrti trče maraton. Imam i onih koji glume, pjevaju i plešu na svili ili sjedaju na motore i odlaze na kilometarske rute.
Pored njih sam ja pravi amater, ali poanta je jasna: nitko se od nas ne ponaša onako kako okolina misli da bi trebao. Mi ne starimo po priručniku. Mi starimo onako kako smo i živjeli – uz dobru glazbu, umjetnost i motore. Taj mentalni sklop postavljen je davno na asfaltu i očito nema rok trajanja.
Rušenje stereotipa o mirovanju
Najveća zabluda modernog doba je da ulazak u pedesete znači početak nevidljivosti ili sporosti. Mi smo generacije koje su živi dokaz da je to čista dezinformacija. Čak ne mogu reći da je riječ o jednoj generaciji jer u mome društvu je uvijek bilo i onih deset godina mlađih i deset godina starijih od mene. Bitno je bilo samo to što smo dijelili istu strast. Umjesto da usporavamo, mnogi od nas su sada aktivniji i odlučniji u svojim namjerama nego ikada prije.
Više nas ne zanimaju tuđa očekivanja ni društvene norme o tome što je „primjereno“ našim godinama. Zanimaju nas stvari koje nas tjeraju da budemo prisutni u trenutku. Putujemo, učimo nove vještine i tražimo idući izazov kao da nam je tek dvadeset, ali s mudrošću koju tada nismo imali.
Karakter koji se ne mijenja s adresom
Iako sam gradski asfalt zamijenila goranskom tišinom, onaj isti buntovni karakter nosim sa sobom. To je ona ista tvrdoglavost koja me tjera da istražujem staze i pišem o životu bez filtera i uljepšavanja. Mi smo generacije koje su preživjele raspade sustava, tehnološke revolucije i velike promjene. Naučili smo da se za svoj mir i slobodu moraš izboriti sam.
Danas tu snagu koristimo da živimo po vlastitim pravilima. Možda nas tijelo ponekad podsjeti na brojke, ali glava je i dalje tamo gdje je bila u mladosti – u niskom startu. Ponosna sam na tu našu ekipu koja svakodnevno dokazuje da pedesete nisu stagnacija, nego dozvola da budemo još više svoji, bez ikakvog ispričavanja.