Budimo iskreni: tko ne voli putovati? A tko tek ne voli putovati kad ima osiguran besplatan put i smještaj kod rođenog sina? Ako postoji netko tko bi to odbio, neka mi se javi da mu osobno izmjerim temperaturu.
Doduše, taj “besplatan put” trajao je deset sati vožnje autom do Manosquea, Francuska. Autocesta nema kraja, traje li ga traje, u jednom trenu zaboraviš kako ti se zovu suputnici, a u drugom se pitaš jesmo li uopće još na istom planetu. Boli me kičma, utrnule noge, a pred sam cilj, krenula i alergija. Ali onog trenutka kad smo se parkirali i udahnuli taj zrak, sve me je prestalo boljeti, a kilometri su pali u zaborav.
Provansa, stigli smo!
(AI – Gemini) Pogled s ceste kroz spektakularni kanjon rijeke Durance prema Sisteronu. Ovuda je prolazila antička rimska cesta Via Domitia, a 1815. godine je ovim istim putem marširao i sam Napoleon nakon što je pobjegao s otoka Elbe.
Ponedjeljak: Možeš ti izbaciti ženu iz Hrvatske, ali ne možeš tržnicu iz žene
Oduvijek sam željela istražiti taj kraj, ali ne zbog kamenja i starih zidina. Mislim, lijepo je vidjeti povijesne građevine, nemam ništa protiv njih, ali realno – njih mogu vidjeti i na slikama na internetu. Ono što ti slika ne može pokazati su mirisi i okusi.
Zato je ponedjeljak u Forcalquieru bio čisti hedonistički kaos. Ta se tržnica proteže u nedogled! To je simfonija dovikivanja lokalnih proizvođača, mahanja rukama i širenja mirisa zbog kojih ti odmah prorade svi želučani sokovi. Šetali smo brzinom puža jer, budimo realni, kako proći pokraj štanda, a ne probati onaj fini, masni kozji sir ili žličicu meda od lavande?
Forcalquier
(AI – Gemini) Totalni krkljanac u Forcalquieru. Ova tržnica se ovdje održava svakog ponedjeljka doslovno od srednjeg vijeka, još od doba kad su gradom vladali neovisni provansalski grofovi. Ljudi su prije 800 godina ovdje kupovali koze i pšenicu, a mi smo se fokusirali na kozji sir i med od lavande.
Nakon ručka, pala je i večernja šetnja kroz Manosque. Inače, čisto da se zna – od ponedjeljka do petka muž i ja smo šetali sami. Naš IT-ovac, radi od kuće za jednu francusku firmu i dok smo mi landrali, on je pošteno zarađivao za naš besplatni smještaj.
Utorak: Manosque - odmor u hodu i auto koji miriše bolje od Pariza
Utorak je bio rezerviran za “odmor”. Ali kod mene odmor ne znači ležanje na kauču – sjediti u fotelji i buljiti u TV mogu i kod kuće, hvala lijepo. Kad sam negdje, nema stajanja! Moj muž je vjerojatno već tada počeo potajno moliti Boga za malo kiše samo da me natjera da sjednem.
Odmorili smo se, dakle, laganom šetnjom po Manosqueu i potragom za suvenirima. Posjetili smo tvornicu L’Occitane i butik Nicolosi Creations. Nakupovali smo se mirisa, tako da nam je auto nakon toga vjerojatno mirisao bolje od većine elitnih pariških salona.
L'Occitane en Provence
(AI – Gemini) Ulaz u samu tvornicu, muzej i butik svjetski poznatog kozmetičkog brenda L’Occitane en Provence, smještenog u industrijskoj zoni u Manosqueu. Brend je 1976. godine osnovao Olivier Baussan, koji je tada imao samo 23 godine. Kupio je stari destilator, počeo brati lokalnu lavandu i ružmarin, destilirati eterična ulja i prodavati ih na tržnicama Provanse uključujući tržnicu u Forcalquieru.
Nicolosi Creations
(AI – Gemini) Ulaz u tvornički butik (Boutique d’usine) zanatske parfumerije Nicolosi Creations u Manosqueu. Mala, obiteljska tvrtka koju je 2004. godine osnovao Philip Nicolosi. Danas biznis vodi njegova kći Celia, a svi njihovi parfemi i mirisi za dom izrađuju se ručno, u malim serijama, koristeći isključivo lokalne sirovine s provansalskih polja. Otkrili smo njihov patent Body Guard – parfem koji u isto vrijeme miriše na Provansu i tjera komarce.
Spomenik palim borcima
(AI – Gemini) Spomenik palim borcima podignut nakon Prvog svjetskog rata (1921. godine) u čast građanima Manosquea koji se nisu vratili s bojišta.
Na vrhu piramidalnog obeliska nalazi se skulptura “Krilate pobjede” (Victoire ailée). Podnožje spomenika je pretvoreno u kaskadnu kamenu fontanu, pa cijeli prizor s čempresima izgleda strašno moćno i tipično provansalski dramatično.
Manosquea - žila kucavica
(AI – Gemini) Glavna, živopisna ulica koja presijeca staru jezgru Manosquea i spaja južna i sjeverna gradska vrata. Ulica Grande (Rue Grande).
Ova je ulica još od rimskog doba bila žila kucavica grada. Karakteristična je po visokim kućama iz 17. i 18. stoljeća s pastelnim fasadama i drvenim škurama koje rade duboki hlad – spas za šetnju po ljetnim vrućinama.
Sjeverna vrata grada
(AI – Gemini) Sjeverna vrata grada (Porte de Soubeyran) u Manosqueu. Izgrađena su u 14. stoljeću (oko 1336. godine) kao dio vojnog obrambenog sustava.
Onaj čipkasti željezni kavez za zvono na vrhu dodan je tek 1830. godine, a sat je postavljen s vanjske strane kako bi seljaci koji rade na poljima izvan zidina znali kada je vrijeme za povratak u grad prije nego što se teška drvena vrata zaključaju za laku noć.
Betonska klupa
(AI – Gemini) Ova betonska klupa u obliku otvorene knjige nije tu slučajno! Marcel Pagnol je bio neraskidivo vezan za Manosque (snimio je film Regain prema romanu Jeana Gionoa, najpoznatijeg pisca iz Manosquea).
Fontana u pozadini je klasična provansalska javna špina iz 19. stoljeća, gdje su se nekada prale bačve i okupljali lokalci, a danas služi muževima za odmor dok žene istražuju grad.
Srijeda: ručak u Marseilleu, "kafenisanje" u Aix-en-Provenceu i šetnja pored jezera u Manosque
U srijedu je na red došao posjet Marseilleu i Aix-en-Provenceu. Naravno, još malo vožnje autom.
Marseille je klasika – velika luka, gužva, vika na sve strane. Ali Aix-en-Provence? E, to je poseban grad, grad studenata, fontana i veselih ljudi. Tamo ljudi doslovno imaju kulturu sjedenja na terasama, pijuckanja kave i gledanja prolaznika. Pogodite kome se taj grad najviše svidio? Mom mužu, naravno! Napokon je našao mjesto gdje je njegov stil “godišnjeg odmora” društveno prihvatljiv.
Nakon što sam ga jedva digla sa stolice, provozali smo se u onom njihovom prepoznatljivom mini vozilu – “leBustram” / električni shuttle, a dan smo završili večernjom šetnjom kod jezera Les Vannades u Manosqueu.
Calissons d'Aix
(AI – Gemini) Kraljevski desert iz Aix-en-Provencea! Kutija originalnih Calissons d’Aix legendarne obiteljske kuće Léonard Parli (rade ih po istom receptu još od 1874. godine). Ovi kolačići od badema i kandirane dinje navodno su u 15. stoljeću izmamili prvi osmijeh na lice mrzovoljne kraljice Jeanne.
Legenda kaže da su calissoni nastali davne 1454. godine za vjenčanje kralja Renéa Anžuvinca i njegove mlade, prilično mrzovoljne izabranice Jeanne de Laval. Kralj je tražio od svog slastičara da osmisli slasticu koja će razvedriti njezino ozbiljno lice. Kad je probala ovaj kolačić, kraljica se navodno prvi put javno nasmijala, a dvorjani su šaputali da su to “di calin soun” (mali poljupci na provansalskom) – i tako su dobili ime calissons.
Kuća Léonard Parli osnovana je još 1874. godine i smatra se jednom od najstarijih i najprestižnijih manufaktura calissona u Aixu. Recept je strogo definiran: baza je fina pasta od mljevenih slatkih badema, spojena s procijeđenim i kandiranim voćem (najčešće lokalne dinje i kora naranče), sve to položeno na tanku podlogu od hostije i preliveno glatkom, snježnobijelom kraljevskom glazurom (royal icing).
Cathédrale de la Major
(AI – Gemini) Katedrala Cathédrale de la Major (punim imenom Cathédrale Sainte-Marie-Majeure) građena je u 19. stoljeću u mješavini rimsko-bizantskog stila, a prugasti efekt postignut je slaganjem zelenog kamena iz Firence i bijelog mramora iz Carrare.
Francuzi su je namjerno napravili da izgleda orijentalno i raskošno kako bi pokazali da je Marseille glavna luka i “vrata istoka” prema Africi i Aziji.
Kamen temeljac joj je položio Napoleon III, a toliko je ogromna da čovjek pored nje izgleda kao mrav. Iza ove ogromne crkve skriva se mala stara katedrala iz 12. stoljeća (Vieille Major).
Mjesto za slikanje
(AI – Gemini) Kultno turističko mjesto za slikanje smješteno odmah pored monumentalnog muzeja MuCEM (Muzej europskih i mediteranskih civilizacija) i povijesne utvrde Fort Saint-Jean.
Povijesni i moderni ulaz u Staru luku (Vieux-Port). Službeni dokaz da smo pokorili jug! Poziranje na legendarnom natpisu kod muzeja MuCEM. Dok more iza mene svjetluca, a vjetar donosi miris soli i dalekih krajeva, ja držim slovo ‘A’ da cijeli natpis ne odleti.
Marseille nas je dočekao u svom punom sjaju – glasan, užurban, predivan i apsolutno fotogeničan.
Grad s tisuću fontana
(AI – Gemini) Srce Aix-en-Provencea u jednom kadru! Veliki slikar Paul Cézanne s opremom na leđima promatra monumentalnu fontanu Rotonde iz 19. stoljeća, dok iza njega juri simpatični električni lokalni “leBustram” .
Ovo je najpoznatija i najveća od stotinu fontana u Aixu (grad s pravom zovu “Grad s tisuću fontana”). Izgrađena je 1860. godine.
Na samom vrhu nalaze se tri mramorne skulpture gracija, od kojih svaka gleda u svom smjeru i simbolizira jednu vrlinu grada: pravda (gleda prema glavnoj ulici Cours Mirabeau), poljoprivreda (gleda prema Marseilleu), likovna umjetnost (gleda prema Avignonu).
Plan d'Eau des Vannades
(AI – Gemini) Kratki bijeg od povijesti i kamenih ulica na jezero Plan d’Eau des Vannades na rubu Manosquea.
Ova bivša šljunčara pretvorena je u pravu provansalsku rivijeru s čistom vodom, šljunčanom plažom i predivnim drvoredima.
Savršeno mjesto za sakriti se u hlad pod krošnje, protegnuti noge i gledati lokalce kako hvataju boju dok se sunce polako spušta nad Provansu.
Četvrtak: Valensole, lavanda, lavanda, lavanda i makovi
Svi pričaju o ljubičastoj lavandi u Valensoleu. E pa, krajem svibnja ta je lavanda još uvijek tvrdoglavo zelena. Ali znate što? Taj plato je svejedno spektakularan. Izgleda kao divovski zeleni tepih od pšenice, a sa strane jarkocrveni makovi i maslinici. Izgleda toliko dobro uživo da ti za sliku ne treba apsolutno nikakav filtar na mobitelu.
Prije samih polja prošetali smo starom jezgrom, a onda smo u Valensoleu konačno sjeli na terasu jednog kafića, naručili cugu i uživali u pogledu. Imala sam osjećaj kao da je vrijeme potpuno stalo.
Kasnije smo u Manosqueu ušli u njihove trgovine hranom. Ljudi moji, koji je to izbor hrane i pića! Kod nas u Hrvatskoj možeš samo sanjati o takvoj raskoši na policama. Francuzi stvarno znaju uživati u okusima i mirisima, pa smo i mi brzo usvojili njihove navike.
Valensole
(AI – Gemini) Sam naziv Valensole dolazi od latinskog Vallis Solis, što u prijevodu znači Dolina sunca. Rimljani su prvi prepoznali potencijal ovog kraja, no stoljećima se ovdje uopće nije uzgajala lavanda. Sve do početka 20. stoljeća, ovaj je plato bio glavna žitnica ovog dijela Provanse, prepun nasada badema i maslina.
Velika preobrazba i rođenje “plavog zlata” dogodili su se tek nakon teške ekonomske krize i bolesti koje su uništile stare vinograde i maslinike. Kako bi spasili kraj od potpunog iseljavanja, lokalni poljoprivrednici okrenuli su se divljoj lavandi koja je prirodno rasla na ovom škrtom kamenom tlu. Shvativši da parfemska industrija u obližnjem Grasseu žudi za eteričnim uljima, preorali su stara polja i stvorili prepoznatljive ljubičaste vizure koje danas privlače ljude iz cijelog svijeta.
Samo selo Valensole jedno je od najstarijih u regiji, a njegova kamena fontana na trgu pamti stoljeća seoskih priča. Čitav ovaj kraj nalazi se i na povijesnoj ruti kojom je Napoleon marširao 1815. godine nakon bijega s Elbe. Kada danas prolazite ovim cestama, zapravo vozite stazama francuske povijesti, dok tradicionalne obiteljske destilerije i dalje koriste proces destilacije vodenom parom koji se vrlo malo promijenio od 19. stoljeća.
Petak: Sisteron – „Vrata Provanse“ (La Porte de la Provence)
U petak smo obišli Sisteron i onu njihovu slavnu utvrdu (Citadelu) na okomitoj stijeni. Turistički vlakić (Le Petit Train) nam je odradio pola posla i popravio prosjek pješačenja kroz stare uličice, ali naravno da smo se do samog vrha popeli pješice.
Gledam ja tu njihovu utvrdu i mislim si – fascinantno je kako Francuzi čuvaju svoje spomenike. Ništa ne ruše, sve obnavljaju i ponose se time. Najbolji dokaz za to je posjet lokalnom turističkom uredu gdje se na podu nalazi stakleni prozor koji otkriva arheološke ostatke i na tom povijesnom nalazištu turistički informativni centar, moderno i uklopljeno, da ti pamet stane.
Nama ne treba povijest
E, onda se sjetim naše Rijeke. Mi smo u Rijeci lijepo srušili srednjovjekovni gradski zid pored škole Nikola Tesla – zaštićeno kulturno dobro! – samo da bismo napravili podzemnu garažu. I sad, nakon više od dvadeset godina, mi i dalje plaćamo elaborate da vidimo može li se koristiti trg i možda slučajno taj zid nekako vratiti, a navodna nalazišta starih ostataka tko zna gdje su… dobro spremljena od očiju javnosti. Jer što će nama povijest uživo, dajte nam betona i parkinga!
Nakon te doze opravdane ironije, krenuli smo natrag prema Manosqueu, i muževe molitve su napokon uslišene – nebo se otvorilo. Uhvatio nas je takav potop s tučom da sam mislila da je smak svijeta. A francuski vozači? Isti kao naši! Totalni kolaps u glavi. Ljudi su jednostavno blokirali autocestu, parkirali se ispod nadvožnjaka i čekali da tuča prestane, dok smo mi iz auta gledali tu opću genijalnost.
Sisteron
(AI – Gemini) Sisteron opravdava svoju povijesnu titulu “Vrata Provanse” zahvaljujući strateškom položaju u uskom tjesnacu rijeke Durance, što potvrđuju i rimski arheološki ostaci vidljivi ispod staklenog poda u lokalnom turističkom uredu.
Ključna točka obrane ovog prolaza je Citadela, izgrađena nasuprot fascinantne stijene Rocher de la Baume. Ta je stijena jedinstveni geološki fenomen čiji su se nekadašnji vodoravni oceanski slojevi uslijed podizanja Alpa zakrenuli za gotovo 180° i postavili potpuno okomito, stvarajući s Citadelom prirodni tjesnac koji je svoj današnji neprobojan oblik dobio u 17. stoljeću prema nacrtima slavnog vojnog arhitekta Vaubana.
Osim obrambene uloge, utvrda je kroz stoljeća služila kao zatvor za visoke političke ličnosti. Godine 1639., po naređenju kardinala Richelieua, ovdje je pod optužbom za špijunažu nekoliko mjeseci proveo poljski princ Jan Kazimir Vasa, kasniji kralj Poljske. U novijoj povijesti, u rujnu 1940. godine, u Citadeli je bio zatočen i izoliran francuski premijer Paul Reynaud jer se usprotivio kapitulaciji i suradnji s nacistima, a njegova je nekadašnja ćelija danas uređena kao stalni izložbeni spomen-prostor.
Značajan povijesni preokret zbio se u ožujku 1815. godine kada je Napoleon Bonaparte, nakon bijega s Elbe, marširao prema Parizu. Unatoč moći utvrde koja je bila pod kontrolom kraljevih lojalista, lokalni garnizon se povukao pa je Napoleon ušao u Sisteron bez ijednog ispaljenog metka. Grad je kasnije pretrpio teška razaranja u kolovozu 1944. godine tijekom savezničkog zračnog bombardiranja za oslobođenje Francuske, nakon čega su stara jezgra i Citadela uspješno obnovljene.
Subota i nedjelja: Nimes, zbog toga smo i došli u Francusku
Radni tjedan je završen, kako kome, spakirali smo se svi troje i krenuli u Nîmes i kamp u mjestu Vers-Pont-du-Gard. Razlog? Naš IT stručnjak, koji je radio dok smo mi landrali, je član sportskog kluba u Manosqueu, pa je odlučio da mu život nije dovoljno kompliciran i prijavio se na utrku. Njegov jedini cilj? Dovršiti je. Moj jedini cilj: da se ne utopi u rijeci i ne padne sa bicikle (majčinski nagoni).
Zamislite scenu: stojiš u kampu, vani prži 32 stupnja u hladu, u pozadini monumentalni Pont du Gard – rimski akvedukt star dvije tisuće godina (koji oni, vidi čuda, nisu srušili) – a oko tebe tisuću sportaša koji plivaju, bicikliraju i trče kao da ih netko progoni. Ja sam se preznojila i umorila samo gledajući ih.
Kreće tiratlon
Prva disciplina: plivanje u rijeci Gardon. Kad sam vidjela da je živ izašao iz te rijeke i krenuo prema biciklu, pomislim: “Dobro je, nije se utopio, prvi cilj je ostvaren!”
Zatim kreće 40 kilometara bicikliranja, a muž i ja sjedamo u auto i jurimo u Nîmes na check-point za zadnjih 10 kilometara trčanja da ga dočekamo. Što se mene tiče, on je živ, ja sam sretna. Ali sad idemo vidjeti njegov cilj – doći do kraja. I ne samo da je završio taj izazov, nego je završio u top 50% svih sudionika! To je onaj doživljaj koji nijedna slika i nijedan putopis ne mogu vjerno dočarati pa neću niti pokušati.
Nîmes
(AI – Gemini) Nîmes je grad s izuzetno bogatom antičkom prošlošću, često nazivan “francuskim Rimom” zbog izvanredno očuvanih spomenika iz doba Rimskog Carstva. Njegov uspon započinje u 1. stoljeću pr. Kr. kada postaje važna rimska kolonija (Colonia Augusta Nemausus) smještena na strateškoj prometnici Via Domitia, koja je spajala Italiju i Španjolsku.
Ključni simboli grada i njegove povijesti su:
Rimski amfiteatar (Les Arènes): Izgrađen oko 100. godine nove ere, ubrzo nakon rimskog Koloseuma, jedan je od najbolje očuvanih amfiteatara na svijetu. U antici je primao oko 24.000 gledatelja koji su pratili borbe gladijatora. Tijekom srednjeg vijeka bio je pretvoren u utvrđeno selo s kućama i crkvama unutar svojih zidina, a danas ponovno služi za javne manifestacije.
Sustav vodoopskrbe i Pont du Gard: U 1. stoljeću nove ere (oko 50. godine) Rimljani su izgradili impresivan akvedukt dug 50 kilometara kako bi doveli vodu iz izvora u Uzèsu do Nîmesa. Najslavniji dio tog sustava je veličanstveni trokatni most Pont du Gard koji premošćuje rijeku Gardon, visok gotovo 49 metara i građen bez upotrebe morta.
Fontana Pradier i Palača pravde: Arhitektonski procvat grad doživljava i u 19. stoljeću kroz neoklasicističku gradnju. Godine 1851. na trgu Esplanade podignuta je monumentalna fontana Pradier, čija središnja ženska figura personificira sam grad Nîmes. Odmah u blizini nalazi se i monumentalna Palača pravde (Palais de Justice), izgrađena između 1836. i 1846. godine s masivnim korintskim stupovima koji izravno oponašaju antičke hramove.
Spomenik palima (Monument aux Morts): Smješten u gradskom jezgru, ovaj slavoluk s detaljnim reljefnim skulpturama podignut je u spomen na stanovnike Nîmesa koji su izgubili živote za domovinu, s posebnim naglaskom na stradale u Prvom svjetskom ratu.
Nîmes je kroz stoljeća uspješno transformirao svoju antičku i devetnaestostoljetnu baštinu, pa tako njegovi povijesni lokaliteti danas služe kao jedinstvene kulise za moderne sportske i kulturne manifestacije, uključujući i utrku Triathlon Monumental čija biciklistička i trkačka ruta spaja Pont du Gard s logističkim središtima ispred gradskog amfiteatra i Palače pravde.
Vrijeme je da se krene kući
U nedjelju navečer – brzinsko kretanje iz Nimesa, tuširanje u stanu u Manosqueu i gas natrag prema Italiji.
Uz put smo se potpuno oduševili francuskim sustavom semafora. Imaju oni one standardne, ali fora je u tim njihovim malim semaforima koji su postavljeni točno u visini očiju vozača – genijalno! Nema više onog bolnog izvijanja vrata i gledanja u nebo pod kutom od 90 stupnjeva dok čekamo zeleno.
Svaka im čast na toj ideji, praktičnost im je dovedena na nivo umjetnosti. Usput smo primijetili i njihove “wash.me” praonice rublja na benzinskim pumpama, još jedan od onih praktičnih francuskih detalja koji te natjeraju da pomisliš: “Zašto mi nismo ovo smislili?”.
Na putu do kuće
Prošli smo kroz planinska brda i skijališta oko Montgenèvrea. Ljudi moji, tamo je još uvijek bilo snijega na vrhovima i u usjecima! Totalni šok nakon onih 32 stupnja u Provansi – iz kupaćih ravno u zimsku idilu.
Uz put naravno stajemo na pumpi i gledamo cijene goriva. Kod nas u Hrvatskoj svi stalno kukaju kako je gorivo skupo na naših oko 1,60 eura. E pa, u Italiji i Francuskoj dizel i super lagano divljaju preko 2 eura po litri! Kad vidiš tu cifru na ekranu, prođu te trnci, pa ti odjednom naša Ina zvuči kao jeftini diskont i Duty Free shop na izlazu iz države.
Noć u talijanskom gradiću Bruzolo
Prespavali smo u malom talijanskom mjestu Bruzolo, u hotelu koji izgleda kao palača. Ujutro prva prava talijanska kava da nas vrati u život, i pravac Hrvatska. A na cilju – dočekala nas je naša Ravna Gora na osvježavajućih, da ne kažem polarnih 12 stupnjeva. Bilo je toplo-hladno iznenađenje; eto nas u ljetnoj garderobi iz Francuske, a zubi cvokoću kao da smo zaboravili bunde u onom malom hotelu u Bruzolu!
Provansa je bila predivna, mirisna, nekima i naporna za noge, s predivnom poviješću koju Francuzi, za razliku od nas, ljubomorno i pametno čuvaju, dok mi našu očito još uvijek pokušavamo skužiti. Sljedeći put kad moj sin bude imao slobodnu sobu, neka odmah pripremi ključeve – jer ja već stojim u predsoblju u niskom startu, u zimskoj bundi i kupaćem kostimu, s koferima u rukama!
* Sve povijesne činjenice napisane su pomoću AI-a – Gemini i označene kao “(AI – Gemini)”.