Uz Cinehill i premijera šume okusa u Fužinama
Zaboravite uštogljene restorane, konobare u odijelima i jelovnike od trideset stranica. Ako ste ove godine propustili premijeru manifestacije „Šuma okusa“ u Fužinama… propustili ste trenutak u kojem je Gorski kotar odlučio pokazati svoje pravo lice – onako divlje, fino, direktno i bez trunke lažne skromnosti.
Ovo im je prva godina. Znam, svi odmah strepimo hoće li se već iduće sezone pokvariti, komercijalizirati i pretvoriti u još jednu sterilnu štandovsku priču. Ali ono što smo doživjeli u toj šumi ove godine!? Baš to – čista šuma okusa. O tome koliko je ljudima ovakvo nešto trebalo, najbolje govori činjenica da su ulaznice bile potpuno rasprodane dva dana prije samog početka.
Fužine žive punim plućima: Cinehill i miris bora
Sve počinje u samom centru Fužina koji izgleda kao da je ispao iz nekog malog, živog primorskog mjesta, samo s mirisom bora umjesto soli. Mjesto diše punim plućima – u tijeku je Cinehill, ulice su pune ljudi koji se smiju, vibriraju ljetnom energijom i upijaju planinski zrak.
Šuma okusa
Prava akcija bila je smještena u goranskoj šumi, nedaleko špilje Vrelo. Do tamo ste mogli pješice stazom uz jezero, besplatnim turističkim vlakićem ili ste mogli parkirati odmah na ulazu u manifestaciju.
Do samog početka manifestacije sa zvučnika su nas pratili zvukovi ptica, stvarajući onaj pravi šumski ambijent, na što se prirodno nadovezala lagana glazba. Zatim su, kao poseban začin večeri, najavljene heligonke. Odjeknule su šumom taman toliko da posjetiteljima u uho uđe taj pravi, izvorni goranski zvuk, a da ih ne optereti previše. Nakon tog kratkog povratka korijenima, večer se nastavila u opuštenom ritmu uz laganu glazbu pod svjetlima lampica.
Gurmanska prva liga pod krošnjama
Svjetlost među krošnjama, pucketanje vatre iz velikih metalnih posuda i mirisi koji vas odmah vrate u djetinjstvo. Ovdje nisu kuhali amateri – za vatrom su stajali majstori iz restorana Bitoraj, konobe Volta, Lovačkog doma Arnika, restorana Eva, Kauzlarićevih dvora i goranske kuharice.
Na tanjurima? Potpuni hit večeri – pohane žabe koje su imale okus po najfinijoj piletini! Uz njih, bogati goranski gulaš od medvjeda, jelena i vepra s domaćom palentom, svitci s mesom jelena i vrganja, potočna pastrva s mahunama, goranski kotlić s kromadom koji se puši na otvorenoj vatri i vrhunski sirevi i naresci lokalnih OPG-ova. Deserti, štrudla od borovnica s preljevom od borovnica i slastice koje su mirisale i imale okus točno onako kako su ih pripremale naše bake. Nismo se mogli odlučiti što je bilo najbolje jer je sve bilo – najbolje.
Nema plastike – ovdje se pije sa stilom
Nema onih jadnih plastičnih čaša koje se savijaju pod prstima. Ovdje su nam u ruke tutnuli prave staklene čaše, točno onakve kakve priliče vrhunskim koktelima od domaćeg goranskog gina ili probranim kvarnerskim vinima.
Dok smo čekali u redu na pultu, slušali smo komentare oko sebe – sad već siti i napiti, zadovoljni posjetitelji jedni drugima govore: „Baš je dobro!“ Na licima im se vidjelo da nitko nije ostao gladan, iako su se neki u početku pribojavali. Ljudi s Krka, iz Rijeke, Zagreba… tko zna odakle sve nisu potegnuli u planinu na ovu gastronomsku ekskluzivu među stablima.
Povratak uz mjesec i jezero
Nakon svega, mogli smo vlakićem natrag, ali odlučili smo se za šetnju uz jezero. Dok nam je mjesec svijetlio put, koraci su nam bili prijeko potrebni da se svi dojmovi, okusi i mirisi slegnu. Hodali smo i jedni druge iznova uvjeravali: „Je li ovo stvarno bilo ovako dobro?“
Bilo je. I samo se nadamo da će, kad se iduće godine vrate, ostati ovako hrabri, otkačeni i svoji. Fužine i Turistička zajednica Gorskog kotara postavili su ljestvicu visoko.
Tko je bio, zna o čemu pričam😁.
