1911. godina, piše na pročelju jedne ruševne kuće u Gorskom kotaru. Usamljena, oronula, polako propada. Prozori razbijeni, zidovi se raspadaju, a crijepovi iz godine u godinu sve više padaju s krova. I tako razgoličena, nagnula se na jednu stranu od tereta godina. Oko nje obraslo granje i drveće ne dozvoljava znatiželjnim pogledima prilaz. Štite ju od srama da ne vidimo iznutra u što se to pretvorila.
Prazna i napuštena
Samo ona zna sve tajne koje su se u njoj zbile. Tko ju je sagradio i ponosno proveo život u njoj sa svojom obitelji. Tko se tu rodio, tko se kroz život probijao i tko je zadnji u nju kročio. I kada je zadnji put okrenut ključ u bravi prije nego je ostala prazna i napuštena.
Neke kuće u Gorskom kotaru propadaju. Na žalost čest je to primjer sa starim kućama koje imaju previše vlasnika ili im se i ne znaju vlasnici. Takva imovina više nikoga ne zanima jer je ulaganje veće od koristi. Kad vlasništvo nad takvom kućom preuzmu unuci ili daljnji rođaci, teško ih je pronaći po svijetu. Možda niti ne znaju gdje je Hrvatska, a kamoli Gorski kotar, njih zanima samo kako to prodati. Kad shvate da nema vrijednost, odustaju od vlasništva i puštaju ga da propadne.
“Dok sam ja živ, to je moje”
Stariji ljudi nisu skloni prepisivanju imovine za svog života. “Kad umrem radite s tim što hoćete, a dok sam ja živ to je moje”. Sigurna sam da su mnogi čuli tu rečenicu. Ako niste čuli uživo, mogli ste čuti na televiziji kad rade reportaže o napuštenim mjestima.
Nakon smrti vlasnika, kuća po zakonu pripada prvim nasljednicima. Često se dogodi da su ti nasljednici već negdje drugdje osnovali svoj dom. Možda su i ostarili pa ne mogu brinuti niti o kući u kojoj žive, a kamoli o nasljeđenoj. Zato kuće treba prepisivati za svog života, a ne ih ostavljati u nasljedstvo. Nije to nikakav materijalizam već odgovornost, pogotovo u malim sredinama. Odgovornost prema mjestu u kojem se kuća nalazi. Ne brinite za imovinu u centru nekoga grada, ona neće propasti. Pobrinite se na vrijeme da osigurate budućnost kućama u malim sredinama da ne postanu ruševine.
Tko će brinuti o starim kućama
Na žalost, država još nije otkrila način kako motivirati mlade ljude da ostanu ili se dosele u male sredine. Ako se odlučite živjeti u ruralnom području, morat ćete se sami snalaziti s obnovom stare kuće. Sav materijal koji kupujete za uređenje stare kuće, neće vam biti odbijen od poreza na kraju godine. Za razliku od Hrvatske, u Sloveniji se takvi troškovi odbijaju od poreza pa je ulaganje u staru kuću olakšano. U hrvatskim ruralnim krajevima jedina podrška su vam susjedi koji se vesele vašem dolasku i ulaganju u stare kuće.
Ako ste ipak odlučili ostati živjeti u maloj sredini, nagovorite svoje roditelje da vam prepišu kuću dok ste još mladi i dok možete brinuti i ulagati u nju. Ako ste vi taj roditelj i ne možete više brinuti o sebi i kući, prepišite ju. Prepišite ju onome za koga znate da će brinuti o njoj kada vas više ne bude. Ako ste odlučili odseliti iz male sredine, “trbuhom za kruhom”, budite fer. Savjetujte svoje roditelje, bake, djedove, da imovinu prepišu onome tko brine o njima i tko želi ostati u toj maloj sredini. Nekome tko im nosi drva kad stisne zima. Nekome tko im čisti snijeg, odlazi po lijekove i hranu i stalo mu je do njih. Ako već ne možete brinuti o roditeljima, bakama, djedovima, jer živite daleko, pobrinite se da netko drugi brine o njima i za to bude nagrađen.
Darovnica ili ugovor o doživotnom uzdržavanju
Prepisivanje je vrlo jednostavan proces. Pripremite darovnicu, sami ili uz pomoć odvjetnika. Dodajte u nju klauzulu da trenutni vlasnik (roditelji, bake, djedovi) imaju pravo živjeti u toj kući do kraja svog života. Posjetite javnog bilježnika i za svega par stotina kuna riješite prepisivanje vlasništva. Ukoliko želite kuću ostaviti nekome tko nije s vama u srodstvu, potpišite s njim ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ta osoba treba brinuti o starim ljudima koji su vlasnici kuće, a za uzvrat im ostaje kuća u nasljedstvo. Tu treba biti oprezan. Dobro procjenite osobu koja bi trebala brinuti o tim starim ljudima. Savjetujte se s nekim oko prava i obveza koje iz takvog ugovora proizlaze. Pripazite da ne prevare vas ili vaše bližnje jer na žalost ima i toga.
Neodoljiv Gorski kotar
Gorski kotar je neodoljiv. Neodoljivim ga čine šume i travnjaci. Neodoljivim ga čine plodovi gorja, vočnjaci u proljeće i povrtnjaci u kasno ljeto. Neodoljivim ga čine pahulje snijega i djeca koja se sanjkaju zimi na obroncima,… izvori, rijeke i potoci, prozori i balkoni ukrašeni cvjetnim aranžmanima. Neodoljivim ga činimo svi mi kojima je stalo do njega. Ruševine i stare napuštene kuće ne doprinose tome.