Kako pronaći svrhu u svijetu koji nas stalno ubrzava
U svijetu u kojem nas tempo života gura naprijed i rijetko nam dopušta da zastanemo, pitanje “koja je moja svrha?” postaje važnije nego ikada. Svrha nije velika, unaprijed zadana misija koju moramo pronaći negdje daleko od sebe. Ona je najčešće nešto puno tiše, jednostavnije i bliže — nešto što se rađa iz naših svakodnevnih iskustava, odnosa i osjećaja kao što su: briga o vrtu, kreativni hobi, pomaganje drugima, posao koji volimo, obiteljske uloge, volonterski rad.
Što je uistinu svrha?
Svrha je onaj osjećaj koji te ne umara. To je trenutak kad nešto radiš satima, do iznemoglosti, a ipak osjetiš da nisi iscrpljen,… nego ispunjen. To je ona tiha snaga koja te nosi i kad tijelo zastane, jer znaš da bi rado nastavio još malo, još koji korak, još jedan tren.
Svrha je ispunjenje koje te potiče da se svakog jutra zahvališ svojoj sreći, svojoj sudbini, što si živ i što dobivaš priliku ponovno osjetiti radost novog dana.
Ona je onaj trenutak zadovoljstva kad sjedneš od umora nakon nekog zadatka koji si sam sebi zadao, popiješ čašu vode dok odmaraš i shvatiš da je umorno samo tijelo, ali ne i duh.
Svrha je sreća i ljubav koju nesebično dijeliš, ne zato što očekuješ da će ti se vratiti, nego zato što je daješ onima koje voliš: obitelji, unucima, praunucima. U toj ljubavi i davanju osjećaš da nešto iza tebe ostaje, ali još važnije,… osjećaš da te to gura naprijed.
Jer kad imaš svrhu, ne živiš samo od jučer, svakoga dana pronalaziš novu svrhu. I zato želiš dalje kroz ovaj život, svjestan da se svrha ne troši, ona se stvara, raste i razvija zajedno s tobom.
Kako znati da smo otkrili svoju svrhu?
Ljudi najčešće prepoznaju svoju svrhu po nekoliko vrlo jasnih signala:
- osjećamo mir kad razmišljamo o tome
- imamo energiju čak i kad je teško
- osjećamo da to radimo “iznutra”, a ne zbog očekivanja drugih
- vrijeme brže prolazi dok se time bavimo
- osjećamo da bismo to radili i da nas nitko ne gleda i ne nagrađuje
Svrha se rijetko otkriva u naletu euforije. Češće se tiho posloži — kao da dijelovi života sjednu na svoje mjesto.
Što ako još nismo otkrili svoju svrhu?
To je potpuno normalno. Ne otkrivaju je svi rano, niti je linija života ravna.
Ako osjećaš prazninu ili zbunjenost, postoje dobri načini da svrhu počneš tražiti: Primijeti što te umiruje, a ne što te troši. Svrha se češće nalazi u onome što donosi smirenost, a ne u adrenalinskim “nabojima”.
Sjeti se što si volio/la u djetinjstvu. Prve želje najčešće su najiskrenije jer još nisu filtrirane tuđim očekivanjima.
Obrati pozornost na ono o čemu razmišljaš kad si sam. Unutarnji nagoni često govore više od bilo čije tuđe procjene.
Svrha je uvijek povezana s doprinosom, ne nužno velikim, ali uvijek stvarnim.
Istražuj. Nitko ne otkrije svrhu samo razmišljanjem. Treba isprobati, pogriješiti, odustati, promijeniti smjer.
Mijenja li se svrha s vremenom?
Da — i to je zdravo.
Svrha nije urezana u kamen; ona raste kako rastemo mi. Može se mijenjati kada: odrastemo, promijenimo životne okolnosti, doživimo gubitke, dobijemo novu priliku, sazremo emocionalno ili duhovno.
To što se naša svrha mijenja nije znak nestabilnosti, nego znak razvoja. Život je cikličan, pa je i svrha živa i pokretna.
Kako živjeti svoju svrhu u užurbanom svijetu?
Svrha ne traži da mijenjamo cijeli život ili da napravimo velike drastične korake. Ona traži samo jedno: da uskladimo svoje unutarnje vrijednosti s onim što svakodnevno radimo.
To može biti:
- nekoliko minuta mira u danu
- bavljenje hobijem koji vraća energiju
- pomaganje nekome kome je teško
- rad koji nama ima smisla, makar drugima bio besmislen
- njegovanje odnosa koji nas pune
- učenje nečeg novog ili podučavanje drugih
- šetnja nekim poznatim utabanim stazama ili svakodnevno upoznavanje novih krajeva
- pisanje, crtanje ili pjevanje…
Kad god živimo u skladu sa sobom, svrha nas prati — ne kao teret, nego kao tiha pratnja koja daje dubinu svemu što radimo.