Jabuka je u mojoj glavi oduvijek bila najbanalnije voće koje ti netko uopće može ponuditi. Znaš ono, kad ti netko kaže: „Hoćeš jabuku?“, to ti dođe doslovno kao da te pita hoćeš čašu vode iz špine. Mislim, ej? Daj mi Colu, Naru, Sprite! Ili daj bar neku voćnu egzotiku – bananu, mango, kumkvat… nešto što se ne kotrlja po svakom podrumu.
Ali zapravo… kad malo bolje promislimo, tu leži čitava poanta. Jabuka je toliko životno važna baš kao i ta čaša vode bez koje ne možeš. Svi mi to zaboravimo, a jabuka nam je u krvi od prvih dana života. Oguliš koru, uzmeš onu malu žličicu i doslovce stružeš po mesu jabuke dok se ne napuni ona fina, sočna kašica u vrh žličice. Žličica po žličica – to može pojesti svako malo dijete. A onda narasteš, zubi izbiju, pa više nema žličica nego zagrizeš iz sve snage u pola jabuke u komadu, a sok ti curi niz bradu. Pa krenu mirisi djetinjstva: štrudla s jabukama, prhka pita, pa ona legendarna torta od komada jabuka koju je naša draga susjeda – laka joj zemlja – pekla bez greške za apsolutno svaku Novu godinu.
Dug prema prirodi
Kad smo sređivali okućnicu, zbog proširenja parkinga morali smo srušiti jednu ogromnu, staru sortu jabuke koja nas je tu dočekala. Stvarno mi je bilo žao. Vjerujem u ono: kad srušiš jedno stablo, dužan si zemlji posaditi novo. I jesmo. Posadili smo i novu jabuku i krušku koje smo srušili zbog parkinga. I na sreću i čudo, primile su se i rastu. Ali trešnja se nije primila. Tek sam kasnije čitala da trešnja ima sladak korijen pa su ga voluharice pojele. Uglavnom, vratila sam dug prirodi, mirno spavam, a hoću li dočekati te plodove jabuke – nadam se.
Ali zato sam se one stare nauživala za tri života otkad smo doselili. Nema što nisam od nje radila: pekla štrudle, naribanu je spremala u led za zimu i vadila po potrebi, dodavala u domaću marmeladu od šumskog voća i šljiva, radila od nje sok…
Samo, moram priznati: sadnja voća nije ovo što ja radim. Moja priča je čisti amaterizam: kupim sadnicu, naravno pitam je li otporna za goranski kraj. Posadimo. Na internetu proučavam kako orezati stablo i čekam plodove.
Savjeti stručnjaka: Kako posaditi voćku i nadmudriti krtice
Sad slijedi ono što sam pronašla na internetu:
- Duboka i široka rupa (zaboravite plitko kopanje): U goranskoj zemlji nema „pikiranja” sadnice na brzinu. Rupa mora biti poštena: najmanje 70 do 80 centimetara u širinu i jednako toliko u dubinu. Goransko tlo je teško, zbijeno ili kamenito. Ako iskopate plitku rupu, korijen ostane zarobljen u tvrdom „loncu” iz kojeg se ne može probiti, a zimi se oko njega skuplja voda i ledi. Dubokim kopanjem tlo se razrahli i korijenu se daje prostor za disanje.
- Pocinčana žičana mreža (spas od krtica i proždrljivih voluharica): Ovo je ključni goranski trik. Krtice neumorno buše podzemne hodnike, a kroz njih stižu voluharice koje pod snijegom oglođu sav mladi korijen. Zato se u iskopanu jamu prvo položi košara napravljena od guste pocinčane žičane mreže (rabic mreža s okom oko 10 do 13 mm). Sadnica se sa zemljom položi unutar te žičane košare. Korijen nesmetano raste kroz žičana okca, a voluharice mu ne mogu prići. Dok žica nakon nekoliko godina u zemlji polako popusti, drvo je već odrvenjelo i ojačalo, pa mu glodavci više ne mogu ništa.
- Pravilno slaganje slojeva i stajski gnoj: Na dno rupe stavlja se dobro zreli stajski gnoj ili kompost. Preko gnoja obavezno ide sloj plodne zemlje. Zlatno pravilo glasi: stajski gnoj nikada ne smije izravno dodirivati goli korijen sadnice jer će ga „spaliti”. Sadnica sjeda na sloj zemlje, a rupa se zatrpava rahlom zemljom i dobro nagazi nogama kako bi se istisnuo zrak.
- Čvrst potporni kolac i mrežica od divljači: Uz mladu sadnicu odmah se zabija čvrst drveni kolac i voćka veže u obliku osmice. Bez kolca, goranska bura i težak mokri snijeg slomit će mladicu u prvoj zimi. Oko samog debla obavezno se stavlja zaštitna mrežica visine barem jedan metar, jer gladne srne i zečevi zimi rado ogule koru s mladih voćaka.
Kraljica voća slavi svoj dan: 18. Dan jabuka u Brodu na Kupi
Ova naša kraljica voća u Gorskom kotaru ima i svoj dan, pa se tako u nedjelju, 20. rujna 2026., u Vilinskom gaju u Brodu na Kupi održava tradicionalni 18. Dan jabuka. Bogat cjelodnevni program nudi sajam domaćih proizvoda i delicija, glazbeni nastup, besplatan ulaz u Kaštel Zrinskih te vođenu šetnju čudesnom Kupskom dolinom.
18. Dan jabuka Brod na Kupi 2026: Program i satnica u Vilinskom gaju