Dvadeset godina pisala sam tekstove za dječje predstave. Obilazili smo dvorane, škole i vrtiće po Rijeci, prigradu i ponekad u Gorskom kotaru.
Rad za djecu brzo vas nauči najvažnijem pravilu. Djeca su najiskrenija publika. Kod njih nema pljeska iz pristojnosti.
Ako im ponudite uštogljene priče i lažni moral, brzo gube pažnju. Već nakon par minuta počinje komešanje. Želite li njihovu pažnju, morate im pokazati stvarni život.
Mudrost s naslovne slike: U životu nema prečaca
Upravo je takva bila i predstava Luda i novčić, s koje je naša naslovna fotografija.
Cijela njezina mudrost stala je u jednostavnu istinu. Nema tog čarobnog novčića ili titule koji mogu zamijeniti trud i rad. Prečacima se u životu jednostavno ne stiže daleko.
Djeca su tu poruku shvatila odmah. Roditelji u publici samo su kimali glavom.
Kako je rasparena čarapa s poda inspirirala predstavu
Najbolje priče nikada ne dolaze iz stručnih knjiga. One nastaju na kućnom pragu.
Kao majka dva sina, materijal za predstave imala sam posvuda po stanu. Svakodnevni ratovi samo su se selili na papir:
pregovori oko jedenja kuhanog povrća,
izmotavanja prije pranja zubi,
drame oko odlaska na spavanje,
vječita borba s pospremanjem sobe.
Tako je nastala i predstava s čarapom koja progovara.
Nije to bila nikakva umjetnička metafora. Bila je to stvarna, rasparena čarapa mog sina. Pokupila sam je s poda po stoti put. Po uzoru na nju, nastala je ona na sceni. Dodali smo joj dva gumba za oči, malo vune i poslali je na kulisu. Roditelji su se smijali jer su prepoznali vlastiti dnevni boravak.
Kad klinci odrastu, dolaze majstori i goranske zime
Vrijeme prolazi svojim tokom. Djeca su odrasla i postala samostalni ljudi.
Mine od Lego kockica polako su nestale s tepiha. Više nikoga ne morate moliti da pojede ručak ili obuje tenisice. No, prazan prostor brzo popune nove teme.
Danas pišem iz kuta odraslih ljudi. Čarape više ne govore, ali razloga za čupanje kose i dalje ima napretek. To su one teme koje nas dočekaju nakon tridesete, četrdesete ili pedesete:
što se sve događa u mom kraju,
tko su ljudi koji ostavljaju pečat u Gorskom kotaru,
gdje se sve šetam i skitam,
tajna dugovječnosti
Kad te u životu sve „spršti“
Moja majka često je koristila izraz: kad te spršti.
Nikada mi ta riječ nije bila sasvim jasna, ali zvučala je ozbiljno. Danas točno znam što znači. To je onaj dan kad se spoje umor, obaveze i hladnoća. Trenutak kad samo želite topli čaj i kauč.
Godine prolaze i teme se mijenjaju. Ipak, osnovno pravilo ostaje isto: svakodnevica je uvijek dovoljno naporna, pa ju je najzdravije preživjeti uz dobru dozu humora.