Sudjelovali smo na Danu gljiva u Staroj Sušici 2026. Prvi put, ali “prve mačiće” nipošto ne bacamo u vodu – jer su naši i puni energije, i to one pozitivne, prave, istinske. Dan kao stvoren za izlazak iz kuće, okupan suncem… Goranska jesen kakvu dugo ne pamtimo. Kako najbolje upoznati manifestaciju? Tako da sudjeluješ u njoj! I tako smo odlučili – sudjelovat ćemo. Držali smo se pravila da se kotlić priprema od 11 do 13 sati, ali kad smo stigli, već su svi bili prisutni. Ok, druge godine i mi dolazimo ranije! Naravno, shvatili ste – toliko nam se svidjelo da smo već odlučili sudjelovati i iduće godine.
Susret sa Zlatkom Pochobradskim i poklon od srca
Nismo se još niti smjestili, kad mi netko kaže: “Netko te traži”. Bio je to Zlatko Pochobradsky. “Hvala vam”, kaže on. “Zašto?”, pitam ja. “Zato što ste tako iskreno pisali o meni, a ja to znam prepoznati jer sam pisac.” “Hvala vama”, rekoh ja, “što ste me nadahnuli…”. “Ovo će vam pasati uz ogrlicu”, reče Zlatko i izvadi naušnice od jelenjih rogova, kao dodatak onoj mojoj ogrlici koju već imam. Ne znam što reći od sreće, oduševljena sam! Pričamo o knjigama i bajkama koje je objavio. Veliki čovjek i veliki umjetnik, svaki susret s njim je nešto čarobno.
Dan gljiva u Staroj Sušici: Tajna našeg kotlića i lovačke knedle
I dok se ja družim i slikam manifestaciju, moja ekipa vrijedno radi. Naš glavni kuhar bio je Alen, a pomagao mu je Radovan, koji je inače zadužen za kotliće od divljači. Nekoliko kila gljiva, povrća, kapule i, naravno, Irenine lovačke knedle! Malo smo raspravljali jesu li knedle ili njoki – zaključili smo da su njoki oni mali, a knedle ove veličanstvene Irenine krušne kuglice koje su planule samo tako jer su bile jako fine.
I dok smo pripremali kotlić, prošao je čovjek s vrećom jabuka koje je poklanjao, onako kako mu dođe. Držeći ruke na leđima, odjednom osjetim da mi je spustio jabuku u ruke i nasmijem se – dobila sam jabuku, ali ne bilo koju, nego pravu, domaću, mirišljavu.
Naši prvi degustatori bili su bračni par koji je pitao koliko treba platiti da bi probali. Pa ništa, probajte, mi častimo! Rekli su da nam je kotlić odličan, isprobali su i druge, ali naš im se posebno svidio, a na kraju su se vratili s orahovcem koji su oni nama poklonili. Ljudi su dolazili, pitali hoćemo li im prodati naše zdjelice, tikve i dekoracije stola koje su ih oduševile, a mene je oduševilo to druženje – energija koja je zračila kao i goransko sunce.
Ocjena žirija i degustacija
Došao je trenutak žirija. Lijepo smo ih dočekali, pogostili. Rekli su nam puno lijepih stvari, ali mi smo zapamtili samo to da smo prekasno stavili maskarpone pa je preuzeo okus. Ne znam tko je što preuzeo, ali mi smo se najeli, a bome i pogostili prolaznike koji su bili oduševljeni.
Prvu nagradu dobilo je Društvo Naša djeca Stara Sušica, drugu Puležani, a treću umirovljenici Ravna Gora. Čestitke pobjednicima, ma svi smo mi pobjednici jer smo sudjelovali u jednoj od najboljih manifestacija Gorskog kotara!
U cijeloj ovoj priči ne mogu ne spomenuti organizatoricu, gđu Blažicu. Razmišljam, zašlo je sunce, mi smo se pokupili i otišli svojim putem, a ona će još satima skupljati sve što je ostalo nakon sudionika i posjetitelja. Ali se nadam da će upiti i svu onu radost koju smo ostavili zadovoljni što smo bili dio ove lijepe priče i šume okusa.
P.S. Priča se i da je baš naš kotlić završio na stranicama Instagrama jednog od članova žirija 😉.
Cura s Vežice