Ako planirate izlet u Gorski kotar, jedna stvar je obavezna na pijatu: štrudla od borovnica. Ali, budimo realni, nisu sve štrudle iste. Probala sam ih u Bijeloj ruži, Brezi, Lovačkom domu i Lučicama. Sve su to dobri, pošteni komadi kolača, i do nedavno su mi Lučice bile broj jedan. A onda se dogodila „Šuma okusa” u Fužinama i moj se poredak srušio kao kula od karata.
Otkriće na Fužinskom pultu
Dok sam šetala manifestacijom, naletjela sam na pult restorana Arnika iz Fužina. Tamo me dočekala mlada djevojka i ispričala mi priču koju mi informatičari zovemo „dobar izvorni kod”. Tu štrudlu godinama radi njezina majka, po istom receptu, bez prečica i bez modernih izmišljotina.
Zašto je Arnika pobijedila?
Ono što me izulo iz japanki je vizualni i okusni šok – njihova je štrudla prekrivena toplim, gustim umakom od borovnica. Dok druge štrudle ponekad znaju biti suhe pa vam treba litra vode da ih „prošvercate” niz grlo, Arnika je sočna, bogata i miriše na pravu šumu.
U tom trenutku, Lučice su pale na drugo mjesto. Ako tražite savršen omjer tijesta, punjenja i onog „domaćeg” faktora, Arnika trenutno nema konkurenciju.
Realnost na pijatu
Znam da svatko ima svoju najdražu šumsku lokaciju, a ja sam vam otkrila svoju, pod nepcem. Lijepo je kad ti netko proda priču o tradiciji, ali je još ljepše kad tu tradiciju stvarno osjetiš u svakom zalogaju.
Zato, kad vas put nanese u Gorski kotar, napravite vlastiti test. Ja sam svoj odradila i pobjednik je jasan.
