24. listopada 2018. godine potpisali smo kupoprodajni ugovor i kupili kuću u Ravnoj Gori te započeli najvažnije poglavlje našeg života. Zamijenili smo užurbani ritam Rijeke za usporeniji i mirniji život u srcu Gorskog kotara.
Zbogom gradskoj gužvi, zdravo šume
Do tada smo živjeli u Rijeci, u obiteljskoj kući, okruženi prirodom, ali i stalnom gradskom bukom i dinamikom. Iako je u Rijeci, život u kući bio bolji nego u neboderu, bio je isprepleten kompromisima oko svakog kvadrata dvorišta: “Ja bih ovdje napravila sjenicu… A joj, ne možeš, tu su mi ruže. Mogu li ovdje imati vrt? … Naravno, ali ne diraj koprive, ja ih berem za čaj… i ne diraj božur u sredini…”
Život u obiteljskoj zajednici ima svoje prednosti – bake čuvaju djecu, kuća je uvijek puna smijeha, druženja i podrške, a izlazak s prijateljima nikad nije problem jer netko uvijek može preuzeti brigu o pelenama i bočicama. No, uz sve te prednosti često osjetimo i ograničenja: teško je graditi sebe u smjeru koji bismo željeli jer nas uvijek netko prati, ispravlja naše greške ili nas podsjeća na obaveze koje ne smijemo preskočiti.
U obiteljskim kućama gotovo je nemoguće napraviti vlastiti ritam; jutro i večer imaju unaprijed zadane formule, a male nesavršenosti i improvizacije često izazivaju smijeh… ili opomenu. Naučiš cijeniti zajedništvo, ali istovremeno osjećaš da ti nedostaje prostor u kojem bi mogao slobodno eksperimentirati, donositi odluke i učiti iz vlastitih pogrešaka.
U tom smislu, preseljenje u Ravnu Goru postalo je pravo otvaranje vrata – mjesto gdje smo mogli graditi svoj život po vlastitim pravilima, s prostorom za pogreške, rast i razvoj i male svakodnevne rituale koji su samo naši.
Više od susjeda – prava obitelj
Kada smo prvi put razgledavali kuću, koja je, usput rečeno, dvojna, pitala sam čovjeka iz agencije: “A kakvi su nam susjedi?” Tada smo mislili da su to “samo” susjedi, kao u gradovima. No ubrzo smo otkrili da su nam postali prava obitelj. To su ljudi s kojima dijelimo sreću i tugu, male svakodnevne rituale i međusobnu podršku. Postali su dio rodbine koju nismo naslijedili, već smo se međusobno odabrali. Kuću smo postepeno preuređivali, pretvarajući staru građevinu u pravi obiteljski dom – mjesto gdje se osjećamo sigurno, opušteno i potpuno svoji. Čini mi se kao da cijela Ravna Gora ide u istom smjeru kao i mi: u ovih sedam godina mjesto se moderniziralo – novi krovovi, fasade, uređena dvorišta, igralište za djecu pa čak i proširenje vrtića zbog novih generacija. Iznenadili su se i naši prijatelji kad su dolazili: “Pa ta Ravna Gora je baš uređena, nismo to očekivali.”
Razbijanje mita o “Sibirskoj” klimi
Jedna od najvećih zabluda o životu u Gorskom kotaru jest mit o vječnom “Sibiru”.- Jesen: Ljudi u Rijeci pitaju je li hladno i grijemo li se. Da, noću zna biti hladno, pa upalimo klimu ujutro i predvečer. No preko dana često šetamo u kratkim rukavima, baš kao i u Rijeci.
- Zima: Zime više nisu kakve su nekad bile. Snijega je sve manje, a temperature ispod nule tek nekoliko dana godišnje i uvijek za moj rođendan u siječnju.
- Proljeće: Nedostaju mi rane visibabe iz ožujka jer proljeće ovdje stiže tek u svibnju, ako i tada, ima godina kada zima preskoči proljeće pa nakon zime stigne ljeto.
- Ljeto: Ljeta su toplija nego nekada; ponekad preko dana temperature ljeti dosegnu 30°C, ali tih dana u Rijeci, u istom periodu zna biti i do 38°C. Razlika je što u Gorskom kotaru, kada zađe sunce postaje svježije, ispod 20°C pa otvaramo prozore i uživamo u svježem zraku za razliku od Rijeke gdje i u 23 h navečer zna biti preko 28°C i otvaranje prozora ne pomaže.
Energetska učinkovitost i udobnost doma
Tijekom godina uložili smo u udoban, pametan i energetski učinkovit dom. Zamijenili smo stolariju, svađamo se s googlom da nam ugasi ili upali svjetla, obnovili smo i izolirali krov mineralnom vunom i zidove stiroporom i fasadom, čime smo smanjili potrošnju drva. Sad kad gledam one čudne reportaže o životu u Gorskom kotaru i potrošnji od 30 m drva, ne mogu se niti sama načuditi, što rade ti ljudi s 30 metara drva, kakva im je izolacija kuće, prozora, vrata, zašto toliko drva troše?!?!
Male preinake, ali velika razlika:
- Topla kuća zimi i ugodno hladna ljeti.
- Ne ovisimo previše o grijanju drvima u među-sezoni jer koristimo klime i norveške radijatore koje možemo automatizirati.
- Za pravu zimu, drva su i dalje nezamjenjiva – ali volimo biti u kratkim rukavima pa pretjerujemo s grijanjem.
Priroda, mir i život bez puno buke
Priroda je svuda oko nas – šume, zelenilo i zvukovi prirode smiruju i opuštaju.
Ponekad mi nedostaje gradski ritam – trgovački centri, kafići, gužva – ali brzo me to prođe jer pogled s prozora, mir i sloboda, nadvladaju želju za gradskim ritomom. Doček Nove godine ovdje ima poseban šarm: nema cjelodnevnih bakljada, vatrometa, petardi ni buke koja podsjeća na ratno stanje. Tek poneki vatromet, par minuta prije ponoći. Stoga nam kućni ljubimci mirnije preživljavaju blagdansku buku, a mi uživamo u još jednom završetku godine, dok ja planiram što ću novo graditi u godini koja dolazi 😁.
Mladi ovdje vole svoj kraj, ali im nedostaje društvenih događanja, pa mnogi traže prilike u većim gradovima. Ipak, tko želi, može uživati u sportu koji se ovdje jako njeguje kao i glazba, mogu uživati u prirodi, kulturnim događanjima ili jednostavno šetnjama šumskim stazama.
Pronašli smo svoj ritam
Život u Ravnoj Gori naučio nas je cijeniti male stvari:- Jutarnju kavu uz dobru debatu.
- Ljude koji se pozdravljaju na ulici bez obzira poznaju li se ili ne.
- Mirne šetnje šumskim stazama i osjećaj pripadnosti prirodi.