Znate li koja je najčešća rečenica koju izgovorimo čim otvorimo vrata nenajavljenom gostu?… “Joj, oprosti na neredu.” I tada počnemo raspremati.
E pa, ja sam onaj gost koji vam želi reći: Molim te, nemoj. Zapravo, odahnut ću kad vidim da nisi robot pa neću biti niti ja kad ti dođeš u moj dom.
Moja djeca su danas odrasli ljudi, više nema kockica na koje nagaziš usred noći, ali moji “nasljednici“ s repovima i šapama se brinu da mi nikad ne bude dosadno. Danas su moji glavni dizajneri interijera psi i mačke. Onog trena kad ja završim s usisavanjem, netko od njih odluči da je baš sad vrijeme za “party“ s hranom i igračkama ili da mojim crnim hlačama nedostaje malo “besplatnog krzna“.
I znate što? Odustala sam od ispričavanja.
Kad dom postane “stvarno“ mjesto za život
Svi znamo tu priču: održavati stan savršenim uz kućne ljubimce (ili djecu, bilo malu ili veliku) nije čišćenje – to je borba s vjetrenjačama. Ali u tim “nesavršenostima“ se zapravo krije prava atmosfera doma.
Kad uđem kod nekoga i vidim:
- Onu jednu šalicu kave koja još uvijek stoji na stolu, znam da ta osoba uživa u dugom ispijanju kave.
- Hrpu pošte ili knjiga na komodi, znam da se u toj kući čita, razmišlja i radi punom parom, a ne samo briše prašina.
- Dlake na kauču ili razbacane dječje igračke, znam da ovdje žive sretna bića koja se bezuvjetno vole.
To nije nered. To su tragovi života.
Velika laž o “kataloškim“ domovima
Svi mi ponekad sakrivamo stvari nogom pod kauč kad čujemo zvono. Svi imamo “onu jednu stolicu“ koja drži odjeću za tri različita godišnja doba. To nas čini ljudima, a ne likovima iz reklama.
Čak i ako imate kućnu pomoćnicu, nakon sat vremena od njezina odlaska, stan opet poprimi svoj autentičan, “životni“ oblik.
Tko god tvrdi da mu stan uz pse, mačke ili djecu uvijek izgleda kao iz kataloga, vjerojatno ili ne živi u tom stanu (nego samo u njemu pozira), ili je u stalnom, tihom ratu sa samim sobom. Život je neuredan. Ljubav je neuredna. Dom u kojem se smije, kuha, mazi i uživa jednostavno ne može (i ne treba) biti sterilan.
Igrokaz za “savršene” prijatelje
Naravno, svi mi imamo one prijatelje ili poznanike pred kojima bismo najradije sakrili svaku mrvicu i prikazali svoj dom kao sterilnu zonu. Ali zapitajte se – koja je zapravo poanta tog igrokaza?
Ako se netko osjeća neugodno zbog tvoje pseće dlake na kauču ili jedne neoprane šalice, je li on došao u posjet tebi ili u sanitarnu inspekciju? Prava bliskost se ne događa u laboratorijima, nego tamo gdje možemo biti opušteni. Ako te vole, voljet će te i s tim “kreativnim kaosom”. A ako ne… pa, barem će imati o čemu pričati dok se vraćaju svojim “savršenim” domovima.
Moja nova filozofija
Zato, sljedeći put kad vam banem na vrata, molim vas zaboravite rečenicu “Oprosti na neredu“. Nisi u uredu, u svom si domu. Ne smeta mi mačka koja je baš odlučila sjesti na moju stolicu jer sam vjerojatno ja sjela na njezino mjesto.
Skuhaj kavu i sjedni sa mnom!
Došla sam vidjeti tebe, a ne tvoje uglancane police. Došla sam osjetiti tvoju priču, a ne miris osvježivača zraka. Jer na kraju dana, uspomene se ne grade na savršeno usisanim tepisima, nego na onim trenucima kad smo bili opušteni, svoji i – zajedno.