Svako ljeto netko u Ravnoj Gori zove policiju jer auti ne smiju biti parkirani na nogostupu. Vadi se metar, mjeri se udaljenost od ceste, zabijamo aute uz kuće. U članku 84. Zakona jasno piše da „policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno: …na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm)“, a kaznu nećete dobiti ako vozilo parkirate uz vanjski rub nogostupa i ako ste ostavili 160 cm od vozila do zida ili bilo koje druge prepreke za prolaz pješaka. Dobro je to pravilo jer svi smo prvenstveno pješaci, djeca moraju imati prolaz biciklama, majke s kolicima, turisti koji dolaze u Bijelu ružu i ostali prolaznici moraju moći šetati nogostupom bez da im je ugrožena sigurnost. Jedino mi nije jasno zašto ih moramo zabijati uz kuću kad bismo trebali ostaviti 160 cm razmaka od kuće, ali dobro,… stara poslovica kaže „veži konja gdje gazda kaže pa makar bilo i krivo“.
I svi se pridržavamo tog pravila do zime jer zimi se pravila ukidaju. Zimi sve staje do proljeća kad nastavljamo s pravilima i obnovama kuća, punom parom. Ali ove godine kiša ne posustaje. Kiša, sunce, kiša, sunce, svi se radovi otegli,… treba nam novi krov jer stari crijepovi padaju zimi, izolacija, građa – ne znamo gdje sve to smjestiti pa smo građu složili na nogostup, ali smo pustili 140 cm prolaza za djecu s biciklama, majke s kolicima, turiste iz Bijele ruže i ostale prolaznike. I eto, zakuca nama komunalni redar na vrata. Moramo maknuti građu za krov s javne površine-nogostupa jer nikoga nismo pitali,…. nismo (naš grijeh). Prekršili smo komunalni red jer nemamo gdje odložiti građu jer smo pretrpani građevnim materijalom, ali to je naš problem. Nekome je zasmetalo, ali kad dođe zima i padne snijeg nikome ne smeta što su nogostupi zatrpani snijegom.
Kada padne snijeg sva ta pravila prestaju važiti. Kada padne snijeg djeca hodaju po cesti jer su nogostupi pod snijegom i boje se ralice koja projuri i ponekad sruši nekog dok čisti snijeg ispred kuće, za prolaz koji će ralica opet zatrpati.
Vratimo se u sadašnjosti. Presložili smo građu par metara dalje, u gabarite našeg vlasništva. Zabili smo je uz kuću kao nekada aute. Sad je građa ispred naših vrata, a onaj kome smeta naša građa, žao mi je, nemamo gdje s njom,… jer gradimo, obnavljamo staru kuću. Svi stalno kukaju kako se ljudi iseljavaju iz malih sredina, a kad se ljudi počnu naseljavati u male sredine i obnavljati stare kuće, udri po njima pravilima i zakonima do najsitnijih slova,… jer bolje da kuće u malim sredinama propadnu nego da netko prekrši neko pravilo, a ne daj bože zakon.
I sjedim tako na terasi u Rijeci i sunčam se, dosadila mi ravnogorska tmina i kiša,… i razmišljam. Ovdje susjeda desetljećima drži drva na nogostupu, od proljeća do jeseni i jedino se buni moj sin koji tu živi,… a lijepo sam mu rekla, sve se vraća, sve se plaća,…. pa tko je bez grijeha neka prvi baci kamen,…